Učenje je sastavni dio postojanja i učimo u svakoj životnoj dobi i u svakoj životnoj fazi. Na blogu ProknjižiMe više puta sam se doticala tema učenja, učenju u školama i važnosti nadogradnje znanja. Međutim, kroz svoje životno iskustvo doživjela sam brojne preokrete, a primjećujem i nove trendove.
80-tih godina prošlog stoljeća osoba koja je imala završenu osnovnu školu – mogla si je naći posao bez ikakvih problema – za radnom snagom je uvijek bilo potrebe. Mnoge poslove u građevini i poljoprivredi su obavljale upravo ljudske ruke, gradeći i rušeći građevine, a poljoprivredni radnici obrađivali su beskrajna plodna polja.
Tko je htio raditi – imao je posao.
90-tih godina podrazumijevalo se da imaš barem srednju školu – i opet – svi su imali posao – izlaskom naše države i mnogih drugih država iz socijalističkog okruženja, počelo je jačati poduzetništvo. Bezbroj malih trgovinica otvorilo se na svakom koraku, nudeći kvalitetnu odjeću i obuću, kućanske potrepštine ili pak svakodnevne potrepštine.
Tko je htio raditi – imao je posao.
I tada kreće pomalo trend – lakšeg upisa na fakultete – pojava privatnih srednjih i visokih škola. Društvo teži diplomi – ekonomista, doktora, učitelja, profesora…što ta zanimanja oduvijek i zahtijevaju. Ali svi drugi s diplomom nečega – najčešće avatara – odjednom postaju dr-mr nečega s vještinama koje ne znaš čemu točno služe.
Posao svi traže, a kvaliteta hrane, obuće, odjeće i svega drugoga svodi se na dvije kategorije:
1. Jako skupo ili
2. Jako jeftino.
Gdje je sredina?
Ljude koji su radili 80-ih zamijenili su moderni strojevi. Zaposleni koji su radili u trgovinama 90-tih zatvorene su jer su nas preplavili međunarodni koncerni trgovačkih centara u kojima se plasira identičan asortiman odjeće i obuće. Hrana koja bi trebala biti zdravija od one koje kupujemo poskupila je pa očekujem da ćemo i za zdravlje odvajati više novca.
Zdravlje = luksuz!
Mislim da ću uzgajati piliće – omiljeno meso je poskupilo – pa izgleda da se moramo vratiti na vlastitu proizvodnju u svojim kućama. Ako je imate. A bolje da imate. No i za to je trenutno pitanje što i koliko smijemo jer se EU umiješala posebnim zakonima i odredbama.
Svi koji su od 90-tih krenuli naseljavati velike gradove vjerojatno vide koliko je neljudski živjeti tamo. Još jedna korona i piletine za vas više nema.
Selo je u trendu – idemo nanovo.
Piletina, povijest, trend – sve je pred nama ili je iza nas?
Mirela
#poduzetničkimindset #računajtenauspjeh #kontoar #proknjižime #hgk
