Tema godišnjih odmora radnika uvijek je aktualna i za sobom često vuče razne dileme među poslodavcima, ali na žalost i neznanje radi kojeg (ne)namjerno pojedini radnici ostanu zakinuti u pogledu ostvarivanja svojih prava. Korištenje godišnjeg odmora predstavlja jedno od temeljnih prava koje proizlazi iz radnog odnosa i ima mnogobrojne svrhe, a svakako najvažnija je “predah” od izvršavanja obveza i radnih zadataka koje je radnik dužan obavljati na svome radnom mjestu.
U nastavku teksta donosimo pregled obveza koje poslodavci imaju u vezi godišnjih odmora radnika, a čijim neizvršavanjem riskiraju prekršajnu odgovornost i prilično visoke novčane kazne.
Kako je uređeno pravo radnika na godišnji odmor?
Kada pričamo o temeljnom propisu kojim su uređena pitanja ostvarivanja prava na korištenje godišnjeg odmora onda je to prvenstveno Zakon o radu. Nadalje, problematika godišnjih odmora uređena je i kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu te naposljetku i samim ugovorima o radu.
Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje (4) četiri tjedna. Pritom se, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim izvorom radnog prava može utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora od zakonski propisana minimalna (4) četiri tjedna.
U svojim pravilnicima o radu i/ili u samome ugovoru o radu poslodavci mogu urediti odredbe gdje se povrh zakonski obveznog broja dana godišnjeg odmora ostvaruje pravo i na dodatne dane, a s obzirom na: dužinu radnog staža, složenost radnog mjesta, razinu obrazovanja, posebne socijalne i zdravstvene uvjeta života i druge kriterije koje odrede. U svakom slučaju, radnik može imati pravo na veći broj dana godišnjeg odmora, ukoliko tako poslodavac odluči, no ne može imati manje od onoga što je zakonom propisano.
Kao što smo ranije rekli, za jednu kalendarsku godinu minimalan puni godišnji odmor iznosi (4) četiri tjedna. Preračunavajući navedeno u dane, ukoliko je rasporedom utvrđen (5) petodnevni radni tjedan, primjerice od ponedjeljka do petka, onda radnik ima pravo na minimalno 20 dana godišnjeg odmora u jednoj kalendarskoj godini. No, ukoliko se radni tjedan proteže na (6) šest dana tjedno, primjerice od ponedjeljka do subote, radnik ima pravo na minimalno 24 dana godišnjeg odmora u jednoj kalendarskoj godini.
Nadalje, važno je napomenuti kako maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje (5) pet tjedana sukladno Zakonu o radu.
Korištenje godišnjeg odmora
Radnik stječe pravo na puni godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog radnog odnosa u pojedinoj kalendarskoj godini. Primjerice, ako je radnik zaposlen 1. siječnja 2022. godine, poslodavac će tom radniku za 2022. godinu morati omogućiti korištenje punog godišnjeg odmora pod uvjetom da radni odnos traje barem do isteka 1. srpnja 2022. godine.
S druge strane, razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruje radnik koji nema (6) šest mjeseci neprekidnoga radnog odnosa u kalendarskoj godini u kojoj se prvi put zaposlio, odnosno u kojoj se zaposlio nakon prekida radnog odnosa dužeg od (8) osam dana.
U tom slučaju, razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od (1/12) jedne dvanaestine punog godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruju radnici koji se prvi put zaposle 1. srpnja (i nakon toga datuma), koji imaju prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, a kod drugog poslodavca se zaposle 1. srpnja i nakon toga. Također, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora imaju radnici kojima prestaje radni odnos i to neovisno o tome kada taj radni odnos prestaje tijekom kalendarske godine.
Koje obveze imaju poslodavci po pitanju godišnjih odmora?
U praksi se pokazalo da su s godišnjim odmorima radnika često povezani razni problemi i nejasnoće. Na primjer, česta pitanja su kada će se godišnji odmor koristiti, na koliko dana godišnjeg odmora radnik uopće ima pravo, koje su obveze poslodavca, ali se pojavljuju i pitanja u pogledu koju je sve dokumentaciju potrebno donijeti i imati, a kojom se uređuje pravo te korištenje godišnjih odmora i sl.
Sumarno, obveze poslodavca možemo svesti na četiri glavna zadatka koja mora “obaviti”, a kako bi uredno izvršio svoju odgovornost i obvezu po ovom pitanju:
- utvrditi pravo (broj dana) na preostali neiskorišteni godišnji odmor od prošle godine,
- donijeti Raspored korištenja godišnjeg odmora za tekuću kalendarsku godinu,
- omogućiti korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora iz prošle godine,
- donijeti i predati radnicima Odluke o korištenju godišnjeg odmora.
Naravno, postoje i druge obveze poslodavca tijekom godine kada su u pitanju godišnji odmori, a na koje pojedine poslodavce obvezuju pravilnici o radu, kolektivni ugovori te drugi izvori radnog prava. Ipak, problematika je vrlo opširna te ćemo se u ovom članku baviti poglavito ranije navedenim glavnim zadatcima.
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje (2) dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju duljem od dva tjedna. Dakle, moguć je dogovor radnika i poslodavca da taj minimalni dio godišnjeg odmora, koji radnik mora iskoristiti u tekućoj godini, ne bude dva tjedna, već više ili manje od toga.
Neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju duljem od dijela godišnjeg odmora radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Radnik koji je stekao pravo na razmjerni godišnji odmor kraći od dva tjedna, također može taj godišnji prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Potrebno je istaknuti da radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora. Isto tako, naglašavamo da se godišnji odmor može prenijeti samo iz jedne prethodne u sljedeću kalendarsku godinu.
U ovom pogledu, obveza poslodavca je da utvrdi koliko dana neiskorištenog godišnjeg odmora iz prošle godine pripada pojedinog radnika, obavijesti o mogućnosti korištenja do 30. lipnja tekuće godine te u konačnici svojom organizacijom posla omogući radnicima da to pravo i iskoriste. Time bi poslodavac odradio dva važna zadatka po pitanju ispunjenja svoje odgovornosti i obveza prema radnicima.
Nadalje, možemo zaključiti kako je razdoblje mjeseca lipnja možda i najvažniji period godine u pogledu obveza poslodavca u odnosu na korištenje godišnjih odmora, a to je posebno tako s obzirom na rok do 30. lipnja i dvije zakonske obveze poslodavca koje mora ispuniti. Kao što smo rekli ranije, prva se odnosi na omogućavanje korištenja neiskorištenog godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine, a druga obveza je izrada plana i rasporeda korištenja godišnjih odmora za tekuću kalendarsku godinu.
Raspored korištenja godišnjih odmora obvezni su utvrditi svi poslodavci bez obzira na broj zaposlenih. Prilikom utvrđivanja plana i rasporeda korištenja godišnjeg odmora, poslodavac osim što vodi računa o organizaciji posla, uzima u obzir i mogućnosti za odmor prema željama radnika. Naravno, poslodavac ne mora prihvatiti prijedlog radnika, ako ga ne može uskladiti s potrebama organizacije rada, no ukoliko je to u mogućnosti svakako može prilikom definiranja rasporeda korištenja godišnjih odmora uzeti u obzir i želje svojih radnika. Nije propisana forma u kojoj treba napraviti plan i raspored korištenja godišnjih odmora, pa isti može biti u excelu, wordu ili nekom drugom programu.
Ukoliko poslodavac radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (npr. ne omogući mu da iskoristi godišnji odmor iz prethodne godine do 30. lipnja tekuće kalendarske godine), ili ne donese plan i raspored korištenja godišnjih odmora, poslodavac time čini teži prekršaj za koji su propisane visoke novčane kazne.
Na kraju, obveza poslodavca je da donese te radniku uruči obavijest, odnosno odluku o korištenju godišnjeg odmora. Navedeno predstavlja akt poslodavca koji se odnosi na pojedinačnog radnika i sadrži podatak o trajanju predstojećeg godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja te danu povratka na posao. Ova obavijest (odluka) o korištenju godišnjeg odmora mora se dostaviti radniku najmanje (15) petnaest dana prije korištenja prvog dana godišnjeg odmora na koji se sama obavijest (odluka) odnosi.
Pripremio: Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
Izvor:
- Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)
