Vjerujem da su poduzetnici svjesni u kojoj fazi gospodarskog ciklusa se nalazimo, a sigurna sam i da je svo građanstvo, ako ništa, onda barem po povišenju cijena energenata, režija, derivata i živežnih namirnica, isto tako osjetilo da smo ušli u ono nepovoljno gospodarsko razdoblje, koje se u etapama ponavlja u prosjeku svakih desetak godina.
Danas živimo u vremenu kada cijene goriva rastu skoro pa svaki ponedjeljak u ponoć, a ovaj trend prate i poskupljenja drugih energenata. U pripremama smo za uvođenje službene valute Europske Unije i povrh toga inflacija raste svakim danom i utječe na naša poslovanja, ali i na naše životne standarde i potrošačke košarice. Država i dalje prati svoju logiku i čini se kao da sve ove prethodno nabrojano ne uvažava u nekim bitnim odlukama.
Uz to, vrlo konkretno me zanima, zašto uz prijedloge HUP-a, koji žele povećati konkurentnost hrvatskog tržišta rada, i koji je osnovan kao neovisna udruga poslodavaca koja štiti i promiče prava i interese svojih članova, nitko ne spominje možda i povećanje za naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, koja je već godinama ograničena na 2,00 kn po kilometru. Prijedlog HUP-a možete pročitati na njihovim stranicama, točnije na ovom linku ovdje.
Međutim osim 2,00 kn po prijeđenom kilometru, uz prijedloge HUP-a, smatram također da bi se i neoporezive naknade poput dnevnica, nagrada za rad djelatnika, zatim bonus za određene godine staža ili pak naknada za odvojeni život od obitelji ili rad na terenu svakako trebale povećati, jer godinama nisu.
Dakako da je država u zadnjih par godina uvela dodatne nagrade koje prije nisu bile isplaćivane – poput novčane nagrade za radne rezultate u iznosu od 5.000,00 kuna ili pak paušalna naknada za podmirivanje troškove prehrane radnika u iznosu od 5.000,00 kuna novčano ili do 12.000,00 kuna godišnje kada poslodavac direktno omogućava prehranu svojim radnicima.
Međutim, uz inflaciju svakako je važno i krucijalno omogućiti zaposlenima zadržavanje, ali i povećanje prihoda, jer samom potrošnjom povećamo zadovoljstvo radnika, ali i održivost proračuna. To što je PDV smanjen na recimo plin i određenu grupu proizvoda – kao potrošači to nismo osjetili jer su poskupljenja, u ovoj situaciji, dosta viša od toga.
Na stavove je koje sam poviše iznijela, ne ubrajam službenike u državnim i javnim službama, oni imaju sindikate, koji su za njih dogovorili povećanje plaća – ovaj tekst se odnosi na potrebu za zaštitom zaposlenih u privatnom sektoru. Od nas; malih, srednjih i velikih poduzetnika osigurane su naknade i plaće službenika, no vjerujem da je to svima već odavno jasno.
Država i vladajući, Elito – krajnje je vrijeme da prvo brinete o svojim građanima na sve moguće načine! Previše smo izgubili radno sposobnih ljudi. Morate pod hitno omogućiti reforme koje su dostojne standarda državljanina Europske unije. Izvrsne ideje i prijedlozi rješenja postoje i dolaze od malih poduzetnika, koji su po meni najbolji platiše svojih poreza. Kako god im bilo oni jedino nemaju pravo tražiti nikakvu pomoć ako im negdje ne ide, ali zato imaju pravo tražiti promjene koje su potrebne osobito sada kada ulazimo u euro zonu.
Zato neka se i te 2,00 kn napokon promjene – pa to nije niti 0,50 euro centi, zar ne?
Mirela
