IAKO je misija ovog portala ‘poticanje lokalne uprave i samouprave’, dakle, praćenje lokalnih zbivanja, često nije moguće ignorirati događaj na nacionalnoj razini, ako ima i lokalni učinak. Opetovana izjava teatralno patetičnog Milorada Pupovca, vođe hrvatskih Srba – koji se rado predstavlja socijaldemokratom iako 22 godine živi isključivo kao politički Srbin u Hrvatskoj -objavljena u austrijskom dnevnom listu Standard, jedan je od takvih događaja.
“Zašto jedan rat za ponovo uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman?” ‘vasceo svet’ pita ovaj Srbin, putem ‘zapadnog medija’ i time, bez okolišanja, pišajući po presudi Haškog suda, ostaje kod tvrdnje kako je ‘vojno-redarstvena akcija Oluja’ bila u funkciji “etničkog čišćenja” zbog čega je “nelegitimna”.
Mada je ovaj sveučilišni profesor u Hrvatskoj (bez posvojnog genitiva) samo još jednom potvrdio svoju bliskost velikosrpskoj ideji, nikad do sad to nije učinio tako otvoreno i tako drsko.
“Zašto jedan rat za ponovo uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman?” ‘vasceo svet’ pita ovaj Srbin, putem ‘zapadnog medija’ i time, bez okolišanja, pišajući po presudi Haškog suda, ostaje kod tvrdnje kako je vojno-redarstvena akcija Oluja bila u funkciji “etničkog čišćenja” zbog čega je “nelegitimna”.
Budući da to nisu učinili veliki novinari u nacionalnim medijima, putem ovog ‘megafona’ šapnut ću Pupovcu i njegovim sljedbenicima ‘ma gdje bili’: Oluja nije bila “rat za ponovno uspostavljanje granica”, nego ‘bitka svih bitaka’ za oslobođenje, međunarodno priznate države Hrvatske, od velikosrpske agresiju u kojoj je (pre)velik broj hrvatskih Srba dobrovoljno pristao biti korišten kao sredstvo agresije.
Osim većine Srba iz ‘vascelog sveta’, nitko nije osporio hrvatsku legitimnost uspostavljanja teritorijalne cjelovitosti zemlje pa „i oružanim bitkama”. Dakako, u svom prepotentnom ratnohuškačkom siktanju na Gazimestanu 1989., tadašnji svesrpski vožd, Slobodan Milošević i njegovi povampireni sljedbenici, s tim bitkama nisu računali.
Samoinicijativno planiranje, uvježbavanje i izvođenje preseljenja dijela srpskog naroda iz Hrvatske u „malu-veliku” Srbiju, nitko na svijetu nije okarakterizirao kao etničko čišćenje provedeno od strane Hrvatske vojske, osim (pre)velikog broja Srba i njihovih ‘prečana’ koje predvodi egocentrični, Srbin po zanimanju, Milorad Pupovac. Istina, nije prošlo nezapaženo kako se, ondašnji hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, nije previše trudio osujetiti tu “seobu naroda”. Mada je pokušao.
Da se u Pupovčevoj izjavi ne radi o političkom ekscesu jednog od suptilnijih srpskih radikala, nego o dvjestogodišnjoj permanentnoj, velikosrpskoj, ekspanzionističkoj politici, neprestano potvrđuju srpski lideri, od opskurnog Milorada Dodika, predsjednika (i) genocidne Republike Srpske, preko notornog ‘Tome grobara’ alias predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića, do vrha crkve ‘nebeskog naroda’, potvrđuje i izjava patrijarha Irineja, koji za Srpsku radio televiziju reče: “Ovom presudom (Gotovini i Markaču) haški sud skinuo je masku sa svog lica i konačno pokazao da je u pitanju politički sud, lišen osnovnih pravnih i etičkih normi, kojem je cilj da krivce proglasi nevinima, a nevine žrtve krivcima”.
Iako i radikalniji Hrvati polako dolaze političkoj pameti, sve više shvaćajući kako uzvraćanje na velikosrpske postupke, istim mjerama i sredstvima, u stvari, samo šteti civiliziranim stremljnjima hrvatskog društva, bilo bi pogrešno (za)četnicima novih pretenzija na Hrvatsko političko biće tek šaptom uzvratiti – uzalud vam trud svirači.
Dapače, u svakoj prigodi, svakom (ne)svjesnom oživotvoritelju, za sad prizemljene, velikosrpske ideje treba javno i glasno poručiti – No pasaran!
Istinoljubivosti radi, mi Hrvati, istim sloganom, trebamo upozoravati i hrvatske kriptofašiste, koji junačenjem iz sredine čopora, u pravilu, kriju svoju prošlost, kako iz Domovinskog rata tako i iz privatizacijske pljačke.
Autor: Jerko Zovak/Sbplus
