Od 64 učenika danas ih je živih samo 14 a na obljetnici koja je održana 8. lipnja u kabinetu biologije u novogradiškoj gimnaziji bila su samo tri maturanta. Jedan od njih je i poznati novogradiški prosvjetni djelatnik Mladen Vidaković, koji je svoj radni vijek u novogradiškoj gimnaziji odradio kao profesor biologije, kemije i biokemije.
– Maturirali smo – iako ne baš svi – u najburnijoj 1948.godini komunističkog početka. Bilo nas je ukupno 64 – 32 učenika iz 8. a i 32 iz 8. b. a svi zajedno smo imali najporazniju statistiku ocjena u povijesti Gimnazije. Jedni su bili proglašeni politički nepodobni, drugi su bili kulaci a treći “svjesni omladinci”. Čak 11 učenika je palo maturu i izgubilo godinu a 9 učenika je srušeno na popravak. Podjela unutar razrednog kolektiva bila je doslovno problematična. Između tih 9 sam bio i ja, pao sam iz matematike, ali ne zbog političkih razloga već zato što nisam znao. Zdravko Ivanišević nas je sve okupio i dobro istrenirao tako da sam maturu položio u jesen, priča prof. Vidaković.
– Na 65. obljetnici nas je bilo troje, dva učenika i jedna učenica su otkazali u zadnji čas.Nismo više mogli odgađati, skoro svi od ovih 14 su bolesni ili teško pokretni, mnogi izvan Hrvatske. Branko Ogorelica je potpuno slijep i živi u Novom Sadu, Danica Vidović se ispričala telegramom – jako joj je teško putovati… kaže profesor.
Prof.Vidaković danas ima 83 godine. Često sa svojim psom šeće novogradiškim ulicama i uvijek se rado upusti u razgovor o problematičnim temama – uglađeno ali izravno i otvoreno. Za vrijeme dok je bio strastveni planinar ušao je u Zlatnu knjigu planinarstva bivše države a od prije mjesec dana i u Zlatnu knjigu planinarstva Hrvatske. Objavio je 5 nezgodnih knjiga od kojih nijedna nije imala javnu promociju. Odbio je primiti Grb grada, 2010.g. Nezgodan je za lijeve i desne kojima je podjednako pisao apelacije o stvarima koje je smatrao lošim u gradu čiju povijest odlično poznaje, kao i ljude o kojima je pisao u knjizi “Ljudi moga vremena”.
Autor: Saša Radivojević
