U Požegi se izgleda pokušava zabraniti sjećanje ili bolje rečeno pokušava se protjerati iz javne uspomene sve ono što je u svom desetogodišnjem radu i građanima Požege podario gradonačelnik Zdravko Ronko na polju spomeničke baštine.Pa prisjetimo se, Što je novo stvoreno? Biste, Matka Peića, Andrije Štampara, Izidora Lobea,Svetozara Kuševića, dr. Franje Tuđmana. Skulpture, Legenda o Sari Babin Vir, Nikola Tesla, Spomenik Hrvatskim braniteljima. Izgradnja Spomen parka „Sokolovac“ sa zemunicom iz Domovinskog rata, Groblje Krista Kralja s pozlaćenim deset metarskim križem te obnova Spomen park „Židovsko groblje“ ; Spomen ploče : za spaljenu sinagogu 1941. g.,obitavalištu Baruna Franje Trenka; Reljefi Zdenke Marković i Ivana Mesnera pohranjeni u gradskoj knjižnici; Spomenik tehničkoj prošlosti – parna lokomotiva uz obnovljeni kolodvor iz 19 stoljeća; A što je obnovljeno? Spomenik Presvetom Trojstvu nakon uklanjanja vreća s pijeskom; kip Presvete Bogorodice – Imaculata na Muzeju; kip Svetog Ivana Nepomuka u ulici Ivana Pavla II; Svetog Florijana na Požeškom sudu; povijesni izvor Fratrovica; Spomen križ obitelji Kraljević iz 1911 u Kanižlićevoj ulici te započeta obnova spomenika fra Luke Imbrišimovića. Zdravko Ronko iskazao je snažnu prisutnost u obnovi: Voćinske crkve ( jabuka, vitraj, križ, oltar, ambom, sedilije, svječnjaci), nizu sakralnih objekata diljem županije i izvan (Katedrala Svete Terezije, Pravoslavna crkva Svetog Georgija, crkva u Vidovcima, Stražemanu, Kuli, Podgoraču, Štivici itd) te nizu od 15-tak spomenika iz NOB-a, kao i niske povijesnih spomen ploča i povijesnih građevina (muzej, ljekarna, svilana itd.) A što je danas? Danas se susrećemo s vandalizmom Neferovića i njegove bratije koji nisu napravili ama baš ništa, doslovce ništa – ali gle vraga – izmještali bi spomenike. Kao da već ne znamo takve vandale iz nedavne prošlosti kad su se i glave sa Kužnog pila otkidale i bacale u Orljavu. Da, postavili smo bistu dr Andrije Štampara , poklon gradonačelnika Milana Bandića našem gradonačelniku Zdravku Ronku, repliku iste one, svjetski poznatog kipara Antuna Augustinčića, koja se nalaze u zgradi Svjetske zdravstvene organizacije u Genevi. Točno, postavili smo bistu na najfrekventnijem mjestu – gdje ljudi dolaze i odlaze , dolaze iz svijeta i odlaze u svijet i upravo tu smo postavili bistu dr. Andrije Štampara, da bio viđen, da bi bio znan – in Urbi et Orbi i da je to naše gore list. Točno je i da je dr Andrija Štampar je bio socijaldemokrat, borac za čovjeka, borac za javno zdravlje i javno dobro. Da li je to razlog zatvaranja dr. Andrije Štampara u Zavod za javno zdravstvo? Nije li dovoljno što ga je od struke, od ljudi i od svijeta u tamnici hrvatskog naroda – zatvarao i Aleksandar Karađorđević. I zato se pitamo kako ovog nazovi „novovjekog despota“ i njegovu bratiju nije sramota. Pogledaj Nefereviću, samo taj mali dio opusa svog prethodnika, opusa o kojem ti ni sanjati ne možeš. Poštovani mediji, dozvolite mi da se ukratko osvrnem i na nedavne izjave župana Tomaševića o tome kako ova Vlada i ministar Lorencin žele pokrasti županijsku Turističku zajednicu. Bilo bi smiješno da nije žalosno i da nije iz usta od onoga od koga se to i moglo očekivati. Znano je da se na ovom našem području uplaćuje relativno malo turističke članarine, i da od toga 65% ide jedinicama lokalne samouprave, 10% županiji i 25% Hrvatskoj turističkoj zajednici (HTZ). I doista je smiješno – što bi se od tako malo, moglo još i ukrasti? Želim posebno istači da po funkciji koju obnaša, župan Tomašević trebao bi kroz izmjene Zakona argumentirano doprinijeti stvaranju što kvalitetnijeg okvira sustava turističke zajednice a ne ispoljavati kaubojštinu. No očito je da je to za njega pretežak zadatak. I dozvolite mi da pohvalim i iskažem zahvalnost nastojanjima HTZ-a da pomogne našem kraju jer ona kroz fond za razvoj turizma itekako doprinosi podizanju atraktivnosti turističke ponude u našem kraju a o čemu se sve donedavno vrlo pohvalno izražavao i župan Tomašević – sjećate se Kuća Graševine, čija je vrijednost 1 milijun Eura i u kojoj će značajno sudjelovati Hrvatska turistička zajednica, te više milijunski vrijedni projekti Požeške kuće i Thalerovog hrama u kojem je itekako prisutna i participacija HTZ-e. I na kraju dozvolite jedno pitanje : Za prvu fazu obnove Požeške kuće, HTZ je doznačila 500 tisuća kuna, Grad Požega se obvezao sa 160 tisuća kuna i rokom završetka do kraja svibnja ove godine. Kako je svibanj davno prošao, a dovršetku radova ne vidi se kraj – pitamo što se događa?

Pa prisjetimo se,

Što je novo stvoreno?

Biste, Matka Peića, Andrije Štampara, Izidora Lobea,Svetozara Kuševića, dr. Franje Tuđmana.

Skulpture, Legenda o Sari Babin Vir, Nikola Tesla, Spomenik Hrvatskim braniteljima.

Izgradnja Spomen parka „Sokolovac“ sa zemunicom iz Domovinskog rata, Groblje Krista Kralja s pozlaćenim deset metarskim križem te obnova Spomen park „Židovsko groblje“ ;

Spomen ploče : za spaljenu sinagogu 1941. g.,obitavalištu Baruna Franje Trenka;

Reljefi Zdenke Marković i Ivana Mesnera pohranjeni u gradskoj knjižnici;

Spomenik tehničkoj prošlosti – parna lokomotiva uz obnovljeni kolodvor iz 19 stoljeća;

A što je obnovljeno?

Spomenik Presvetom Trojstvu nakon uklanjanja vreća s pijeskom;

kip Presvete Bogorodice – Imaculata na Muzeju;

kip Svetog Ivana Nepomuka u ulici Ivana Pavla II;

Svetog Florijana na Požeškom sudu;

povijesni izvor Fratrovica;

Spomen križ obitelji Kraljević iz 1911 u Kanižlićevoj ulici te započeta obnova spomenika fra Luke Imbrišimovića.

Zdravko Ronko iskazao je snažnu prisutnost u obnovi:

Voćinske crkve ( jabuka, vitraj, križ, oltar, ambom, sedilije, svječnjaci), nizu sakralnih objekata diljem županije i izvan (Katedrala Svete Terezije, Pravoslavna crkva Svetog Georgija, crkva u Vidovcima, Stražemanu, Kuli, Podgoraču, Štivici itd) te nizu od 15-tak spomenika iz NOB-a, kao i niske povijesnih spomen ploča i povijesnih građevina (muzej, ljekarna, svilana itd.)

A što je danas?

Danas se susrećemo s vandalizmom Neferovića i njegove bratije koji nisu napravili ama baš ništa, doslovce ništa – ali gle vraga – izmještali bi spomenike.

Kao da već ne znamo takve vandale iz nedavne prošlosti kad su se i glave sa Kužnog pila otkidale i bacale u Orljavu.

Da, postavili smo bistu dr Andrije Štampara , poklon gradonačelnika Milana Bandića našem gradonačelniku Zdravku Ronku, repliku iste one, svjetski poznatog kipara Antuna Augustinčića, koja se nalaze u zgradi Svjetske zdravstvene organizacije u Genevi.

Točno, postavili smo bistu na najfrekventnijem mjestu – gdje ljudi dolaze i odlaze , dolaze iz svijeta i odlaze u svijet i upravo tu smo postavili bistu dr. Andrije Štampara, da bio viđen, da bi bio znan – in Urbi et Orbi i da je to naše gore list.

Točno je i da je dr Andrija Štampar je bio socijaldemokrat, borac za čovjeka, borac za javno zdravlje i javno dobro.

Da li je to razlog zatvaranja dr. Andrije Štampara u Zavod za javno zdravstvo?

Nije li dovoljno što ga je od struke, od ljudi i od svijeta u tamnici hrvatskog naroda – zatvarao i Aleksandar Karađorđević.

I zato se pitamo kako ovog nazovi „novovjekog despota“ i njegovu bratiju nije sramota.

Pogledaj Nefereviću, samo taj mali dio opusa svog prethodnika, opusa o kojem ti ni sanjati ne možeš.

Poštovani mediji, dozvolite mi da se ukratko osvrnem i na nedavne izjave župana Tomaševića o tome kako ova Vlada i ministar Lorencin žele pokrasti županijsku Turističku zajednicu.

Bilo bi smiješno da nije žalosno i da nije iz usta od onoga od koga se to i moglo očekivati.

Znano je da se na ovom našem području uplaćuje relativno malo turističke članarine, i da od toga 65% ide jedinicama lokalne samouprave, 10% županiji i 25% Hrvatskoj turističkoj zajednici (HTZ).

I doista je smiješno – što bi se od tako malo, moglo još i ukrasti?

Želim posebno istači da po funkciji koju obnaša, župan Tomašević trebao bi kroz izmjene Zakona argumentirano doprinijeti stvaranju što kvalitetnijeg okvira sustava turističke zajednice a ne ispoljavati kaubojštinu.

No očito je da je to za njega pretežak zadatak.

I dozvolite mi da pohvalim i iskažem zahvalnost nastojanjima HTZ-a da pomogne našem kraju jer ona kroz fond za razvoj turizma itekako doprinosi podizanju atraktivnosti turističke ponude u našem kraju a o čemu se sve donedavno vrlo pohvalno izražavao i župan Tomašević – sjećate se

  • Kuća Graševine, čija je vrijednost 1 milijun Eura i u kojoj će značajno sudjelovati Hrvatska turistička zajednica, te
  • više milijunski vrijedni projekti Požeške kuće i Thalerovog hrama u kojem je itekako prisutna i participacija HTZ-e.

    I na kraju dozvolite jedno pitanje :

Za prvu fazu obnove Požeške kuće, HTZ je doznačila 500 tisuća kuna, Grad Požega se obvezao sa 160 tisuća kuna i rokom završetka do kraja svibnja ove godine. Kako je svibanj davno prošao, a dovršetku radova ne vidi se kraj – pitamo što se događa?

Autor: GO SDP Požega

Komentari
Prethodni članak„Djeca i mladi iz Magdale“ aktivni i tijekom ljeta
Sljedeći članakHDZ-ovcima ne odgovara HDZ-ov ravnatelj Doma zdravlja – nastavak