I ove je godine u svim župama Požeške biskupije proslavljen blagdan Gospe Voćinske, a u Voćin su hodočastili vjernici iz župa Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata. Prethodnog dana središnjeg slavlja vjernici su se okupili u crkvi sv. Lovre u Požegi gdje su nakon blagoslova krenuli prema Stražemanu. Tamo su prenoćili i sutradan nastavili hod do Voćina s pješacima koji su im se pridružili. Središnje euharistijsko slavlje u Voćinu sa službom hvala i molbenica Isusovoj Majci te zavjetnom procesijom s likom Gospe Voćinske u 18.30 sati predvodio je požeški biskup msgr. Ivo Martinović.
Marija Marjanović iz Davora, članica Udruge osoba s invaliditetom Slavonski Brod “Loco – moto”, o čijoj smo zanimljivoj životnoj priči pisali OVDJE, također se odvažila na ovogodišnje hočašće Gospi Voćinskoj. Marija svoju snagu pronalazi u brojnoj obitelji, prijateljima i osobnoj podršci njezine vijene pratiteljice. Naime Marija za svoje osobne potrebe i društvene aktivnosti ima asistenticu Marinu Knežević koja je ovaj put izašla izvan okvira standardne skrbi za svoju štićenicu. Već je opće poznato kako se štićenici i asistenti vežu kao pravi prijatelji, dijele svoje emocije, tuge i radosti, zbližavaju se trajno i to više ne bude posao nego misija u kojoj obje strane zajednički dosegnu svoj maksimum življenja. Ovaj put je asistentica Marina svojom žrtvom omogućila Mariji sudjelovanje u hodočašću. Kako nam je Marija rekla, Marina je tu veliku žrtvu guranja invalidskih kolica iznijela svojim velikim srcem i dobrotom: “Išli smo kroz planine, u daleki kraj, da vidimo Mariju, taj nebeski sjaj. Majko Božja Voćinska, na braniku stoj i izmoli blagoslov zemlji Hrvatskoj! Evo, došlo je i moje vrijeme da barem jednom mogu reći da sam i ja išla kao prava hodočasnica – iako sjedeći na kotačima, rekla bih, više turistički u sigurnim rukama moje Marine i ostalim hodočasnicima Davorcima, koji su išli pješice većina su krenuli još dan prije. Prolazili smo pokraj šume i planine s mislima i pogledom u visine. Pjevali svete pjesme divne, ne možeš, a da ti suza iz oka ne klizne I zahvališ Bogu od srca iz dubine, jer me voli i o svemu brine.”
I nije ovoj priči kraj. Marija je već na putu u Zadar gdje će nastaviti živjeti svoje snove čiji nastavak i mi svi jedva čekamo. Ako nemate inspiraciju za neke radosti u životu, pogledajte svijet Marijinim i Marininim očima.
