Marica je među prvima registrirala svoj OPG, još 1997. godine, a bavi se ratarstvom, voćarstvom i povrtlarstvom. U fokusu su joj jabuke, od kojih radi prirodne cijeđene sokove, te šljive, koje pretvara u slasne džemove i pekmeze, uključujući i one bez šećera.
Od povrtlarskih kultura na njezinu su imanju najzastupljenije rajčice i krastavci. Proizvode uglavnom prodaje po sajmovima te s kućnog praga, a ima i stalne kupce. Egzistenciju je osigurala radom u trgovačkom lancu, a uza sve to bavi se i proizvodnjom kolača.
Svi obožavaju njezine mađarice i boeme, ali specijalitet su joj štolverice – fine i ukusne štangice s orasima “made in Čajkovci”! – Kolače ne pečem konstantno svake subote, ali redovito opslužujem svatove i slične prilike kada dobijem narudžbu. Stvarno sam u velikoj gužvi, osobito ljeti, kada nemam ni trenutka slobodnog vremena. Međutim, izuzetno volim cvijeće, pa na proljeće i za Sve svete znam napraviti aranžmane. Aktivna sam u župskom pastoralnom vijeću, a nastojim pripomoći i mjesnom KUD-u, kojeg jako volim. Nećete vjerovati, ali sve stignem – smije se Marica.
Na natjecanje se Marica nije prijavila sama. Primijetivši njezine zdrave domaće proizvode, iz Udruge uzorne seoske žene kazali su joj kako ne bi bilo loše da se kandidira. Članovi obitelji su je nagovarali i naposljetku je pristala, iako se sama ne smatra boljom od drugih. Naprotiv, vjeruje kako ima žena koje su još više angažirane i koje su vjerojatno više od nje zaslužile laskavu titulu.
Ova neumorna i svestrana seoska žena još više cijeni kolegice koje moraju brinuti o stoki. Ona svoj posao, kaže, može odgoditi na dan ili dva, ali one – nikako. – Ima puno žena poput mene kojima, možda, nedostaje samo malo hrabrosti da se prijave. I ja sam ispočetka oklijevala, ali kada su me pobliže upoznali sa samim natjecanjem, shvatila sam da imam dosta toga za ponuditi. Mnogo radim na očuvanju slavonske seoske tradicije, imam dosta narodnih nošnji, a i ti proizvodi koje radimo uistinu su naši vlastiti – nastavlja. Prema Maričinim riječima, ljudi na selu mogu si priušititi sve ono što i oni u gradu, pod uvjetom da su uspjeli razviti proizvodnju većeg opsega.
– Malo je teže ako se radi o sitnim gospodarstvima i starijim ljudima. Smatram da je na selu puno ljepše nego u gradu, kako zbog prirode i čistoga zraka, tako i zbog kuće jer meni je svaki stan mali, kaže uz osmijeh.
Osim supruga Velimira, Marici na OPG-u pomažu svekar i svekrva, ali isto tako i njezinih dvoje djece. Marko (21) studira strojarstvo u Zagrebu, a Martina (23) je završila tri godine Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku i razmišlja o nastavku studija.
Iako sama obožava život na selu, odluku o tome čime će se njezina djeca baviti kada napuste studentske klupe Marica će prepustiti njima samima. – Kada sam ja išla u srednju, po povratku kući čekao me je papirić u kojem mi roditelji javljaju da su u berbi šljiva, da napojim konje i dođem za njima. Uvijek se nešto moralo raditi, dok danas mladi radije primaju socijalu nego da zasuku rukave. Martina i Marko su drugačiji, ali ipak će morati sami odlučiti hoće li nastaviti ovdje gdje smo mi stali – zaključila je Marica.
PROFIL KANDIDATKINJE
Ime i prezime: Marica Dumenčić
Godište: 1965.
Županija: Brodsko-posavska
Bračno stanje: udana
Broj djece: dvoje
Aktivnosti: Bavi se ratarstvom, voćarstvom i povrtlarstvom. U fokusu su joj jabuke, od kojih radi prirodne cijeđene sokove, te šljive, koje pretvara u slasne džemove i pekmeze, uključujući i one bez šećera. Stručnjakinja je za pečenje kolača.
