Uoči obljetnice pada Grada Heroja iz godine u godinu na različite načine obilježava se dan najveće tragedije moderne hrvatske povijesti. Bilo u skupinama ili individualno na tisuće građana Lijepe Naše, ali i onih izvan njezinih granica prisjećaju se velike žrtve Vukovara u Domovinskom ratu te daju svoj obol istoj. Motociklisti u kilometarskoj karavani voze od Dubrovnika do Vukovara, slično čine i biciklisti, pješaci pješače kilometre i kilometre ne samo u svima znanoj Koloni sjećanja nego i uoči nje, ne bi li svojom malom žrtvom odali počast svemu onome što je Vukovar sa svojim ljudima propatio u Domovinskome ratu.

 

Među individualcima koji su na jedinstven način željeli svoj obol dati žrtvi Vukovara je i mladi Novogradiščanin Leo Jurišić koji se odvažio otrčati svojevrsni maraton od Vinkovaca do Vukovara.

 

-„Upoznat sam s inicijativom „28 kilometara za 28 godina žrtve Vukovara” koju provodi Grad Nova Gradiška i njome inspiriran odlučio sam se priključiti na sebi svojstven način. S obzirom na to da sam student na Kineziološkom fakultetu logično i primjereno mi se činilo inicijativu podržati, ali ponajprije Vukovaru se pokloniti trčeći.“- izjavio je  mladi Jurišić uoči starta svog maratona ka Vukovaru

 

Dobro poznat put Leu je bio pod nogama jer otkad zna za sebe svake godine sa svojom obitelji posjećuje Grad Heroja ne samo na obljetnicu njegove velike žrtve, nego i drugih dana u godini kada, kazuje, ovaj grad djeluje zaboravljeno od ostatka Hrvatske i one mase ljudi koja se u njemu okuplja 18.studenog.

 

Premda izuzetno mlad, sa svega dvadeset godina Leo je svoj maraton trčao s namjerom „ da se ne zaboravi“. Ne da se ne zaboravi njegov pothvat, nego da se ne zaboravi herojstvo Vukovara i prava istina o obrambenom Domovinskom ratu, posebice među mladima.

 

-„Upravo moj moto za mene je bio i psihičko opterećenje, jer razmišljati o svemu što su Hrvati i nesrbi tih dana uoči i nakon 18.studenog 1991 pretrpjeli teže je nego misliti o kilometrima, teškim nogama i mučnini koja je hvatala pred kraj maratona. S druge strane, upravo te misli i slike o herojstvu grada i neuništivom duhu njegovih građana unatoč svim stradavanjima tjerale su u meni inat da izdržim do kraja, da kad klonem se izdignem i uspijem u svom naumu, jer na posljetku moj maraton mala je žrtva u usporedbi s onom koju je podnio Vukovar prije 28 godina“- otkrio je Leo nakon što je pristigao na svoj cilj, Vukovarski (Veliki) križ

 

Mladog Lea Jurišića u njegovom pothvatu, osim članova obitelji koji su ga pratili na svakom kilometru njegovog maratona, svesrdno je podržala i delegacija grada Nova Gradiška ponosna na njega jednako kao i on na svoj grad koji se iz godine u godinu na razne načine trudi dostojanstveno i s pijetetom obilježiti ne samo obljetnicu žrtve Vukovara, nego i brojne druge obljetnice i događaje vezane uz Domovinski rat i hrvatske branitelje.

Umoran, suznih očiju, ispunjen raznim emocijama, ali izuzetno ponosan na sebe i svoj mali, a ipak veliki doprinos 28.obljetnici žrtve Vukovara, Leo se na posljetku kod spomen obilježja još jednom poklonio svima onima koji su svoje živote utkali u temelje slobodnih cesta Lijepe Naše kojima je on suvereno i uzdignute glave ove godine trčao.

 

Da ni kilometri, ni godine, ni vremenski uvjeti nisu prepreka kada se nešto čvrsto želi i vjeruje dokazao je mladi Jurišić u svom maratonskom pothvatu, no tu ne staje, u ponedjeljak će se, kazuje pridružiti kao i svake godine velikoj Koloni sjećanja, a dogodine, ako bude zdravlja, otrčat će dionicu od Osijeka do Vukovara koju je prošle godine već prepješačio.

 

-Ovo je bio pothvat za mene, moju obitelj, obitelji poginulih i nestalih u Domovinskome ratu, dokazao  sam sebi da se može, samo ne treba gubiti nadu, jer na koncu konca, nadu nisu izgubili ni oni koji su pretrpjeli najveću tragediju, hrabri Vukovarčani kojima iskazujem neizmjerne zahvale. Vukovaru, gradu Heroju i gradu Heroja, vidimo se dogodine“- zaključio je Leo

 

Autor : Lora Jurišić

Foto : Danijel Ciprić/ Privatna Arhiva Lora Jurišić

Komentari