Ivan Dukanović iz Baćindola ima 4 godine i boluje od tumora stražnje lubanjske jame, odnosno riječ je o anaplastičnom ependimomu. Ne reagira na kemoterapiju, a u rijetkim slučajevima i na zračenje.
Ivan je bio potpuno zdrav do godine dana života kada su roditelji primijetili kako nakreće glavnu u jednu stranu dok hoda. Odradili su sve potrebne pretrage koje nisu ništa sporno pokazale. No, nakon mjesec dana Ivan se počeo rušiti dok je hodao i povraćati, a samo tri dana kasnije bio je u lošem stanju. Četvrti dan dijagnosticiran mu je tumor na mozgu i tako kreće njihova tužna priča. Priča koja će, vjeruju njegovi roditelji, ipak imati sretan završetak, jer Ivan je borac, a takvi uvijek uspijevaju.
13. kolovoza 2011. godine Ivanu je prvo napravljena operacija kojom su postavili pumpicu da odvlači tekućinu iz mozga, a nakon toga je išla operacija tumora koja je bila rizična, ali je bila jedini izbor. Operacija je bila 19.08.2011 i trajala je 15 sati nakon čega je bio 15 dana u komi. Dobio je sepsu i meningitis i tada se prvi put začepila unutarnja pumpica, te je ponovno išao u operacijsku salu na ugradnju pumpice. Tada je postavljena dijagnoza na biopsiji tumora i rečeno je da ima anaplastički ependimom gradius III – posljednji stupanj zloćudnog tumora, sklon stalnom vraćanju. Ivan se počeo oporavljati od operacije, počeo je samostalno jesti, ali kako nisu mogli uspostaviti da pumpica radi unutar tijela stalno je išao na operacije pumpice nakon kojih bi uslijedili meningitisi. Nakon dva mjeseca 29. listopada 2011. godine magnet je pokazao da je Ivanov tumor narastao na istu veličinu kao i prije i da nemaju vremena. Ivan je tada imao upalu lubanjske kosti (osteomijelitis) i ponovno je završio sa začepljenom pumpicom na operaciji. Doktori su rekli da nema drugog izbora osim operacije, jer ako mu daju kemoterapiju Ivana će to ubiti. A ako ne ode na operaciju opet će umrijeti, pa su doktori rekli da treba pod hitno operirati tumor pod cijenu da umre na operacijskom stolu, jer time ima makar više šanse da preživi. Na sestrin rođendan 31. listopada 2011. godine Ivan je ponovno operirao tumor, operacija je trajala 10 sati i doktor je rekao da je izvadio sve što je vidio. Nakon operacije bio je dva dana u komi. Nakon što se probudio nisu ga mogli skinuti s respiratora 5 tjedana, te su rekli da bi bilo najbolje da Ivanu stave kanilu (rupica u vratu) jer će u protivnom doći do oštećenja glasnica i mogao bi ostati nijem.
Tijekom tih 5 tjedana Ivan je opet operirao pumpicu i dalje imao meningitis i još je dobio Guillain-Barre sindrom (akutna upalna demijelinatna polineuropatija, autoimuna bolest perifernog živčanog sustava). 15. dan nakon operacije krenuo je s kemoterapijom koja je bila užasno jaka. Da nije bilo svih komplikacija prvo bi išao na zračenje, ali i za njih je tada bio premlad iz razloga što djeca ne smiju ići na zračenje prije 3 godine. Kemoterapiju je dobivao godinu dana. Cilj joj je bio spriječiti rast tumora. Od svake kemoterapije Ivan je bio u lošoj situaciji, dobivao bi sepse, epi napade, bio je siv ,beživotan i spavao danima. Kemoterapije su išle u intervalima od 14 dana, a između njih bi bio u operacijskoj sali jer pumpice nisu radile. Na Badnjak je operirao pumpicu i na staru godinu je ona opet bila začepljena. Tada je ponovno išao na operaciju da mu zamijene pumpicu međutim nakon toga je dobio krvarenje u mozgu i bio je 6 dana u komi.Tada su roditeljima davali papire za prestanak liječenja, ali ih nisu htjeli potpisati. 06. siječnja 2012. godine je dobio najjači ciklus kemoterapije, međutim probudio se ponovno u sepsi, ali je bio stabilan. Do 08. lipnja 2012 godine obitelj je vodila rat s pumpicama (odrađeno je 25 operacija) iz razloga što je imao silne meningitise te jedan ventrikulitis (meningitis zahvaća ovojnicu mozga, a ventrikulitis samu komoru mozga). Ivan i danas ima na tom dijelu mozga oštećenje, a u pitanju je bila MRSA bakterija otporna na antibiotike te od tada Ivan ima epi napade. Konačno nakon godinu dana Ivan je izašao s intenzivne njege te je između ciklusa kemoterapije pušten u Zagreb u stan na 3 dana međutim tada je dobio uro sepsu te se vratio nazad u bolnicu. Ivan nije mogao od toga svega čak ni pomaknuti glavu i bio je na kisiku. Ne jede na usta, već na sondu i ne priča. Nakon toga je bio 6 mjeseci na odjelu onkologije.
Ivan je nakon toga pušten kući po prvi put nakon godinu i 6 mjeseci. Sve skupa dobio je 15 kemoterapija, 16. nije dobio jer su se bojali da neće izdržati. Tumor je i dalje bio 1 cm veličine, ali se sad čekalo zračenje. Išao je na zračenje u travnju 2013 godine i tadda još nije imao pune 3 godine. Ivan je imao na glavi otvorenu ranu jer nije imao kost na mjestu operacije tumora. Rana nije htjela zacijeliti godinu dana te je morao u 10 mjesecu 2013. godine ponovno na operaciju glave da mu zatvore ranu. Rotirali su mu mišić zbog čega je imao više od 50 šavova, ali je sve dobro zaraslo. Ivan je s tumorom od 5,5 kubnih centimetara bio još na gamma nožu, od tada je stabilno i planira se još jedna operacija tumora poslije 6 mjeseci. Ivan je sada dobro, počeo je samostalno sjediti, ali i dalje jede na sondu koja mu je stavljena direktno u želudac. Ne priča, ali je svjestan svega, zeza se, igra se…
UMJESTO EPILOGA…
Vrijeme je uskrsnih blagdana. Vrijeme obiteljskog okupljanja, zajedništva, vrijeme vjere i nade u bolje sutra. Možda nakon ove priče odlučite priznati ono što je najbolje u vama i možda će se, makar na trenutak, promijeniti svijet oko vas. Dobra srca mogu istinski i trajno promijeniti svijet, stoga učinite i vi dobro djelo, dajte tračak nade malom Ivanu, pomozite na njegovu putu ka ozdravljenju. Ukoliko želite pomoći ovom dječaku javite se njegovoj obitelji u Baćindol 141.
Financijsku pomoć možete uplatiti na Ivanov žiro račun u Zagrebačkoj banci na IBAN: HR7623600003116145536.
Autor: radiong.hr
