Ljubavna priča Lucije Dukić i Mislava Furića započela je u Davoru, a nastavlja se u znaku tradicije i zajedništva. Iako Lucija živi u Zagrebu, njezini korijeni su iz Orubice, dok je Mislav iz Davora, pa je odluka o svatovima u rodnom kraju bila sasvim prirodna.
„Od početka smo znali da želimo tradicionalnu svadbu, bez raskošnih sala i udaljenih lokacija. Dom je bio naš prvi i jedini izbor, mjesto gdje će se svi osjećati opušteno i kao kod kuće“, govori Lucija.
Mladi par svemu je pristupio organizirano, sve velike stvari poput glazbe, cvijeća i kuhara dogovorili su i godinu dana unaprijed. Lucija je sama pripremala dekoracije, skupljajući ideje s raznih stranica, a poseban detalj koji su oboje htjeli bili su bend Žute dunje.
Ni jelovnik neće odudarati od pravih slavonskih svatova – juha, kuhano meso, sarma, pečenica, janjetina, a u Davoru će se nakon svatova okupljati obitelj uz nezaobilazni fiš. Posebno veselje bit će i „Skokovina“, običaj u kojem društvo mladencima tjedan dana nakon svatova dolazi u sobu, skakati po krevetu, smijati se i stvarati nove uspomene.
„Mi želimo da naši svatovi budu veseli i jednostavni, puni običaja i smijeha. Nije nam bila važna raskoš, već ljudi i trenutci koji će nam ostati u srcu“, kaže Mislav.
Lucijina vjenčanica bit će jednostavna, frizura je već dogovorena, a za najmlađe se sprema posebno iznenađenje, nakon mise mlada će im dijeliti jabuke umotane u maramice, kako su to činile i starije generacije.
Na pitanje o savjetima za buduće mladence, Lucija poručuje: „Prstenje nabavite na vrijeme, velike stvari dogovorite što ranije, bend, kuhare, cvijeće… Tako je i financijski lakše. Najvažnija je dobra organizacija, podjela poslova i ekipa koja uskače kada treba. Ne treba se previše opterećivati tuđim mišljenjima, slušajte savjete, ali ostanite vjerni onome što ste dogovorili sa svojom boljom polovicom. To je vaš dan.“
Nakon vjenčanja Lucija i Mislav započinju zajednički život u Slavoniji. „Oduvijek mi se sviđao život na selu, jedva čekam mir i jednostavnost. Zagreb mi neće nedostajati, vjerujem da će nam biti lijepo. A ako ne bude, uvijek se može dalje. No ja vjerujem da je na selu ljepše, jer je prije svega mirnije“, zaključuje Lucija s osmijehom.
Njihova priča potvrđuje da je srce svadbe u zajedništvu i ljubavi, a kada je tako, onda svaka pjesma, svaki običaj i svaki osmijeh imaju posebno značenje.
