Posljednja tri mjeseca na ulicama našega grada srećemo naše sugrađane koji su svoju egzistenciju osigurali putem programa javnih radova.
Programom javnih radova posao u gradu je dobilo šezdeset naših sugrađana kojima je tako egzistencija bila, koliko toliko, osigurana na tri mjeseca.
Već tri mjeseca djelatnici koji su dobili posao putem ovoga programa rade na nekoliko lokacija u gradu, među njima i ove četiri simpatične sugrađanke koje smo sreli u Ulici Karla Dieneša u jutarnjim satima.
Vedre, nasmijane, usprkos hladnom jutru, svoj su posao obavljale s voljom i kako kažu, bez problema.
– Sretne smo što radimo, dobro nam je i nije nam teško. Radile smo na čišćenju gradskih površina, pa tako i sada. Posao nam puno znači. Radimo, družimo se, zaradimo – kažu.
Dragana Starčević rado je pristala razgovarati s nama.
– Moja ekipa radila je u “Staklenom sokaku”, na Gradskom groblju te gotovo u svim ulicama našeg grada. Posao nam puno znači, izađemo iz kuće, družimo se, vratimo se kući i nastavimo s redovnim kućnim obvezama. Posljednji sam puta radila na javnim radovima 2012. godine, no budući prestajemo raditi za nekoliko dana, odlučili smo sreću potražiti negdje drugde. Odlazimo za Njemačku, suprug je otišao u šestom mjesecu, našao posao, a poslije Božica doći će po nas. Dvadeset i nešto godina je radio kod “privatnika” bez radnog vremena i nikako nismo mogli “izaći na kraj” s računima i obvezama. Otkako je otišao, “minusi” na računu su nam se ipak počeli smanjivati. Nemamo izbora, imamo troje djece, a živjeti se mora.
Suprug se dobro snašao, radi, prima plaću, nadam se da će nam se sreća nasmiješiti i da ću i ja naći posao. Dvoje djece ide s nama, a treća kćerka ostaje u gradu. Naravno da mi je žao otići, ali po prirodi sam optimist i vjerujem da će nam svima biti bolje – kaže Dragana.
no images were found
