Prateći rad Gradske uprave u Novoj Gradiški, koju vode Josip Vuković, Mirko Golovrški, Franjo Kikić i Zlatko Zebić, svi SDP, bilo je moguće uočiti dvije paradigme. Prvo, umjesto da se bave onim za što su ih građani izabrali – komunalnom politikom – oni se, primarno, bave poduzetništvom, pretvarajući Grad u najvećeg novogradiškog kapitalistu. Drugo, iako su shvatili kako im temeljna politika daje katastrofalne rezultate i vodi u opasno ruiniranje Grada, koje druge stranke, pa ni koalicijski partneri, više nisu željeli pratiti, a uzdajući se u zaštitu drugova iz Zagreba, oni, ne samo da nisu stali, nego su nastavili kliziti sve dublje. Sve do krivotvorenja istine.
Upozorenja koja su im stizala od strane oporbe i medija bahato su ignorirali ili s prijezirom odbacivali, a u dezerterstvo Glavaševaca, iz perverzne trogodišnje političke veze, nisu željeli vjerovati misleći kako su, stranačkom čašću i novogradiškim novcima, tu nastranost dovoljno platili.
Nakon što su mediji upoznali lokalnu i svehrvatsku javnost o razmjerima bezobrazluka kojim su se novogradiški socijaldemokrati služili upravljajući gradskom imovinom, bilo je za očekivati osudu, ne samo takve prakse, nego i ljudi koji su do nje doveli.
Na žalost, ne samo ovdašnjih, istinskih hrvatskih socijaldemokrata i njihovih birača, to se nje dogodilo. Čelnici stranke zaduženi za vođenje i nadzor rada SDP-a Brodsko-posavske županije, predsjednik Županijskog odbora Tihomir Jakovina i glavni tajnik stranke Igor Dragovan, nisu ispunili očekivanja većine članova stranke, ali ni javnosti. Ne samo da, nakon svega, nisu raspustili Gradski odbor, nego nisu ni osudili niti sankcionirali način rada „četveročlane bande”.
Dakle, svojim ne činjenjem (‘propustom’) ova dvojica SDP-ovih lidera, u stvari, javno su poslali poruku kako njihovoj stranci nisu strani ni kriminal ni omerta. Javno su poslali poruku kako ljudi smiju činiti i velika „sranja”, ako su njihovi. Javno su poslali poruku – ako na idućim izborima glasate za SDP, glasali ste i za ne demokrate, prevarante, lažove, krivotvoritelje, poluinteligente … a mi smo vas, na sve to, blagovremeno upozorili blagoslovom njihovih postupaka u zadnjem mandatu.
Gdje završava javna ustanova, a počinje javna kuća ?
Istine radi, nužno je kazati kako se, na zatvorenoj sjednici novogradiškog Gradskog odbora, 21. kolovoza, Jakovina stidljivo koprcao tijekom suprotstavljanja svoga mišljenja mišljenju čelnika novogradiških SDP-ovaca i njihova očita pokrovitelja, Igora Dragovana. Naime, unatoč stalnom ponavljanju laži, od strane Golovrškog & Co, kako je došlo do proceduralne pogreške i Dragovanove potpore toj laži, Jakovina je izjavio: „Što sad imamo, imamo sranje. Jednostavno imamo sranje. To proceduralna greška nije, znali ste da je trebala biti donesena odluka na Gradskom vijeću…”.
Koliko je gradonačelnik Vuković siguran u svoje zaleđe ovaploćeno u liku i djelu Igora Dragovana, bilo je najvidljivije u njegovu reagiranju na Jakovininu konstataciju – kako se ne radi o ‘proceduralnoj greški’ nego o namjeri.
„Ti zadrži svoje mišljenje za sebe i govori šta si ti treb’o napravit’ kao predsjednik županijske organizacije ili ministar koji mi se ne javi nikad na telefon. Nemoj me vuć’ za jezik molim te”, s visine, obrecnuo se Vuković na svog županijskog ‘šefa’ Jakovinu, svjestan zaštite koju uživa od nadšefa, Dragovana.
Najtragičnije od svega, demonstriranog od strane novogradiških SDP-ovaca i Dragovana, jeste njihovo primarno bavljenje činjenicom da su marifetluci ‘iscurili’ u javnost, a ne da su počinjeni. Njihovo bavljenje traženjem načina kako „sranja” prikriti, a ne kako ih se riješiti, govori o tome da nemaju namjeru mijenjati postupke, nego ljude koji postupke javno osuđuju.
Na najbolji način svjedočio je tome „osnivač” tamošnjeg ogranka stranke, Golovrški, svojom izjavom: „Večeras, ne znam da li će se netko dogovoriti da će dati izjavu za ove hajduke što sjede vani… da hajduci su. Raspravljali smo mi o Hudolinu i Samardžiću (novinari op.a.) … o načinu pisanja”…
Ma koliko, po društvo u cjelini, bili opasni postupci vođa novogradiških SDP-ovaca: Golovrškog, Vukovića, Kikića i Zebića – počinjeni “mišlju, riječju i djelom” – još opasniji su postupci njihovih šefova: Jakovine i Dragovana, počinjeni “propustom”.
Pokušaj relativiziranja SDP-ovih „sranja” njihovom usporedbom s obujmom kriminala kojeg je počinila „zločinačka organizacija” HDZ, ima isti učinak kao i relativiziranje hrvatskih ratnih zločina s onima koje su počinili pripadnici srpskih (i JNA) postrojbi tijekom Domovinskog rata.
Naime, SDP-ove zločine nije moguće pravdati HDZ-ovim i obrnuto. Jedino ispravno je sankcionirati sve – zločince. Jer, zločin nema ni nacionalnio ni rasno, ni klasno, a pogoptovo ne stranačko obilježje. Zločin je samo zločim, ma iz kojih pobuda bio počinjen.
Ne kažnjavanjem ‘svojih’ kriminalaca, stranke, u stvari, na izborima ne smjenjuju tuđu poklitiku svojom, nego tuđe ‘kurvine sinove’ mijenjaju svojima.
Posljedično činjenici da hrvatski ‘kurvini sinovi’, prije kriminalnog, imaju nacionalno ili stranačko obilježje, nismo sigurni gdje završavava javna ustanova, a počinje javna kuća, niti obrnuto, gdje završava javna kuća, a počinje javna ustanova.
Autor: Jerko Zovak (sbplus)/photo: Marko Mrkonjić (Pixsell)
