Stranku ne čine programi nego njezini ljudi
POČETKOM devedesetih članstvo u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske (SDP) bilo je, za 95 posto hrvatskog biračkog tijela, ravno današnjem članstvu u ‘Dokumentaciono informacionom centru Veritas’ Save Štrbca.
Članstvo stranke proglašavano je ridikuloznim, a programska načela neprijateljskim.
Za samu stranku, međutim, u vrijeme SDP-ova života ‘u katakombama’, članovi su bili ‘granitni’ temelj njezine opstojnosti. Velikom većinom, bili su to ljudi koji su više cijenili temeljna ljudska prava i stranačka načela, nego svoj društveni status. Ponegdje riskirajući i život, doslovno.
Tako je bilo deset godina – do 2000. A onda je, ne iz katakombi, nego iz podzemlja, izgmizao talog hrvatske, pseudo lijeve, inteligencije, post komunistički apartčici, revanšistički napaljeni velikosrbi maskirani u jugonostalgičare i drugo političko smeće, kontaminiravši pritom embrion hrvatske socijaldemokracije, boljševičko-klijentelističkim mentalnim sklopom.
Iz asketsko-ideološke, SDP se pretvorio u filistarsko-pragmatičarsku stranku. I to ne malo i suptilno, nego previše i vulgarno.
Eklatantni primjeri ‘na terenu’ vidljivi su u postupcima novogradiških i brodskih lidera – saborskog zastupnika i novogradiškog gradonačelnika, Josifa Vukovića, predsjednika Gradskog vijeća, Mirka Golovrškog te dopredsjednika Gradskog odbora brodskog SDP-a – i štošta još – Stribora Valente.
Pišući o njihovim marifetlucima na ovom portalu, nije mi bila namjera baviti se ljudima nego pojavama. Zbog toga sam i podsjećao kako su stari komunisti, u sličnim situacijama, „pojave osuđivali, a drugove spašavali”, sugerirajući ovdašnjim rukovodstvima stranke, čijem stvaranju sam do 2000. godine i sam doprinosio, neka urazume „mangupe u svojim redovima.
Što će SDP dati – obraz ili vlast ?
Međutim, danas to više ne činim. Danas poručujem Igoru Dragovanu, Tihomiru Jakovini, Robertu Lujiću i Franji Kikiću – loše drugove osudite kako biste dobar dio partije spasili – ako vam je do čistog ‘Račanovog’ obraza, a ne prljave vlasti tipa ‘Vuković-Valenta’.
Ako želi, na narednim lokalnim izborima, dostojanstveno izgubiti vlast, a ne biti ponižen kao malograđanska klijentelistička sekta, SDP će, odmah, iz svojih redova izbaciti posljednjeg boljševičkog dinosaura, Mirka Golovrškog, kao velikog falsifikatora i malog spletkara. To isto učinit će i sa posljednjim socijalističkim tehnokratom, Josifom Vukovićem, kao lažovom i kleptokratom kolosalnih razmjera, a novogradiški Gradski odbor javno će opomenuti, ili raspustiti.
Iako glavnom tajniku stranke, Igoru Dragovanu, nije nimalo lako ‘odrubiti glavu’ novogradiškom SDP-u, u Slavonskom Brodu neće imati takvih problema jer bi tamo trebao biti odstranjen – Nitko.
Dakako, postoji mogućnost da SDP svoje ‘mangupe’ pokuša sakriti ispod autoriteta stranačkih, i to vladajućih, skuta, jer ih proziva tamo neki anatemizirani bivši SDP-ovac ‘suspektne’ političke, ratne i gospodarske provenijencije i ‘promiskuitetna’ urednica provincijskog radija. Međutim, time stranka neće nauditi ni anatemiziranom i kriminaliziranom bivšem SDP-ovcu ni HDZ-ovoj ‘eskort dami’ i ‘bogomoljki’, nego sebi. Vjerovala ona to ili ne.
Upirući prstom u moju, Đurđe Aleksić, ili bilo čiju prošlost, SDP si ne osigurava bolju budućnost, dapače. Mogućim propustima drugih ne pravdaju se vlastiti. Prošla su vremena kad je SDP mogao, upiranjem prsta u HDZ-ovo, prikriti vlastito smeće.
Autor: sbplus.hr
