I dok su njihovi preci, trbuhom za kruhom, odlazili iz svojih rodnih mjesta, tražeći sreću po svijetu, potomci iseljenih Hrvata danas, u sve većem broju, kupuju kartu u obrnutom smjeru. “Neki novi klinci”, iz milijunskih, svjetskih metropola, u kojima su rođeni, odrasli i završili školu, žele “isprobati” Hrvatsku. Letvica je dignuta visoko, jer uglavnom dolaze iz zemalja visokog standarda, stoga, nerijetko, niti sami odmah ne mogu odlučiti, hoće li karta za Hrvatsku, biti povratna ili u jednom smjeru.
Slična je i životna priča 29-godišnje Australke Kristine J., koja je glavni grad Australije, Canberru, u kom je bila jedna od gotovo pola milijuna stanovnika, zamijenila malim, slikovitim gradićem u Slavoniji. Već više od pola godine Kristina živi u Novoj Gradiški, koja ima manje od 10.000 stanovnika. No, australske joj gužve, kaže, niti malo ne nedostaju, jer u Hrvatsku je i došla kako bi, iz korijena, promijenila svoj dosadašnji, užurbani, stil života.
“Opuštenost je u Hrvatskoj zarazna, svi su nekako smireni, nema žurbe, ritam života je polagan, za razliku od onog na koji sam navikla u Canberri. Kada ti se najviše žuri, ljudi te ovdje potapšaju po ramenu, nasmiju se i kažu, ‘ma opusti se, samo polako, sjedi, popij kavu’ i moram priznati da mi se ta životna filozofija doista sviđa“, kaže Kristina za Večernji list.
Na Slavoniju, iako iseljenu i prilično pustu, ali i dalje idiličnu, mlada se Australka brzo privikla, jer, krv ipak nije voda – upravo je, u Novoj Gradiški, rođen i njen tata, pa se, povratkom u taj gradić, vratila na mjesto svojih obiteljskih korijena. Niti s prilagodbom na ovdašnju klimu nije, kaže, imala problema, jer njena je rodna Canberra okružena planinama, koje su zimi prekrivene snijegom, pa je navikla i na niske temperature, stoga joj, ni ova prva zima u Slavoniji, nije bila neugodno hladna.
Cijene stižu australske, a plaće su 3 puta manje
Kako je u Hrvatsku došla u prosincu, baš uoči prelaska na Euro, neugodno su ju, kaže, iznenadile i drastične promjene cijena, koje su stigle u paketu s novom valutom.
“U Hrvatsku sam, turistički, dolazila od svoje devetnaeste, dakle unazad 10 godina i cijene su ovdje uvijek bile znatno niže od onih u Australiji. Namirnice, restorani, kava i slično, ovdje su definitivno jeftiniji. No, s prelaskom na euro, cijene su u Hrvatskoj skočile toliko da su se sada gotovo izjednačile s onima u Australiji, gdje su plaće i tri puta veće nego ovdje. Primjerice, minimalna plaća za odraslu osobu (21 godinu ili više) prosječno iznosi 21 australski dolar po satu, što je oko 13 eura. Cijene najma stanova, benzina, režija sada su također prilično slične, kao i cijene nekretnina, u prvom redu kuća na hrvatskoj obali, koje su se, cijenom, sada već potpuno približile cijenama sličnih nekretnina u Australiji“, kaže slavonska Australka koja je, prije 6 godina, uz australsko, dobila i hrvatsko državljanstvo, što joj je otvorilo nove mogućnosti.
I dok svakodnevno analizira i važe prednosti i mane života na svoje dvije, tisućama kilometara udaljene adrese, Australka hrvatskih korijena intenzivno uči hrvatski jezik, što je, kako kaže, poprilično teško i izazovno. Redovno objavljuje i fotografije na društvenim mrežama, koje oduševljavaju njene australske prijatelje te je i među njima sve više kandidata koji, čim prije, žele posjetiti Hrvatsku. Iako još nije odlučila hoće li, nakon isteka 12 mjeseci, ostati ovdje, na pitanje vidi li se u budućnosti u Hrvatskoj ili u Australiji, Kristina nam odgovara – “Mogu zamisliti sebe u nekom mirnom, bajkovitom mjestu, na prelijepoj, hrvatskoj obali, gdje bi, znam, bila jako sretna!”.
Izvor: VL
