Dok su njezini vršnjaci sjedili u predavaonicama, planirali ispite i studentske razmjene, Marina je gurala kolica i učila kako biti majka. Prvo dijete rodila je s 21 godinom, rano, kako bi danas mnogi rekli. No ona to nikada nije doživljavala kao propuštenu priliku, nego kao životni izbor iza kojeg i danas stoji bez imalo zadrške.
„Oduvijek sam zamišljala veliku obitelj“, govori Marina Brkanac, Novogradiščanka rođena 1988. godine, odrasla uz dvije sestre i brata. „Odrasla sam u obitelji gdje smo uvijek bili tu jedni za druge. Htjela sam isto to za svoju djecu, da znaju da, gdje god bile u svijetu, imaju jedna drugu.“
Školu je završila sa nepunih 18 godina, zaposlila se čim je postala punoljetna, a s 19 se udala. Odluka koja je mnoge iznenadila, ali nju i supruga zbližila i ubrzala njihovo odrastanje. „Bilo nam je važno biti zajedno. Nakon vjenčanja smo postali ozbiljniji, zreliji.“
Odluku o djetetu donijeli su u, kako kaže, najgoroj financijskoj situaciji. Bez sigurnih poslova, bez ušteđevine, ali s jasnim uvjerenjem da za neke stvari nikad neće biti idealnog trenutka. „Za dijete nisu presudni novac i savršeni uvjeti, nego ljubav i zajedništvo. Za to je uvijek pravo vrijeme.“
I nisu pogriješili. Njihova prva djevojčica imala je svu pažnju, toplinu i sigurnost. Četiri godine kasnije stigla je i druga, a danas Marina i suprug odgajaju tri djevojčice.
Unatoč obavezama, obitelj Brkanac nikada nije odustala od putovanja. Naprotiv, ona su postala važan dio njihova obiteljskog života i odgoja. S djecom putuju vrlo često, upoznaju nove zemlje i kulture, a djevojčice iz tih putovanja ne donose samo fotografije, nego i znanje. „One pišu svoje male putopise, bilježe što su vidjele, što su naučile, kakvi su ljudi i običaji drugdje. To im je škola života“, kaže Marina.
Ne putuju s agencijama. Svako putovanje Marina planira sama, često tjednima unaprijed, od ruta i smještaja do sadržaja prilagođenih djeci. Iako imaju troje malodobne djece, uspijevaju sve uskladiti. „Nije uvijek jednostavno, ali je neprocjenjivo. Djeca su otvorenija, snalažljivija i znatiželjnija. Uče da svijet nije samo ono što vide na ekranu.“
Majčinstvo je snažno utjecalo i na njezin profesionalni put. Nakon deset godina rada u struci, odlučila je otvoriti vlastiti frizerski salon, ne iz želje za titulom poduzetnice, nego iz potrebe za ravnotežom između posla i obitelji.
„Kad si vlasnik, možeš drugačije organizirati vrijeme. Moj cilj je bio jednostavan, da ako se mom djetetu jede grožđe ili treba prašak, da to mogu kupiti i kad nije na akciji.“
Veliku ulogu u svemu ima i suprug. „Bez njegove podrške bih mogla, ali bilo bi puno teže. Mi smo tim. Nekad se samo pogledamo i znamo tko što preuzima.“ Dok ona odlazi na edukacije, planira putovanja ili se usavršava, on preuzima jutra i svakodnevicu. Kod njih nema prigovaranja, samo dogovor.
U vremenu kada mladi sve češće govore o financijskoj nesigurnosti, mentalnom opterećenju roditeljstva i izazovima odgoja djece u svijetu ekrana i društvenih mreža, Marina ne umanjuje težinu tih tema, ali nudi drugačiju perspektivu.
„Nije lako. Ali nije ni nemoguće. Uz dobar tim, podršku i jasne prioritete, sve se može.“
Probleme ne doživljava kao prepreke, nego kao situacije koje treba rješavati korak po korak. „Otvorena sam za nove okolnosti i uživam u tom procesu.“
Naša Novogradiščanka je dokaz da ne postoji samo jedan ispravan životni put. Da se može krenuti rano, a ne pogriješiti. Da se mogu izgraditi i karijera i obitelj. I da se, čak i s troje djece, može putovati, učiti, rasti i živjeti punim plućima. Uspjeh za nju ne znači odricanje, nego pametnu organizaciju, ljubav, zajedništvo i hrabrost da se živi onako kako osjećaš da je ispravno.
