“Tko logičkim riječima može izraziti efekt koji na nas ima glazba? To je vrsta neuobličenog, po dubini nedosezivog govora koji nas vodi na rub beskraja, i dopušta nam da se za tren u njega zagledamo. “

Tako  o glazbi razmišlja nepoznat autor. A, o glazbi, tom čarobnom svijetu emocija, vještine i kreacije, razmišljali su večeras ( nedjelja, 9.lipnja ), učenici Osnovne glazbene škole Učilišta Relković, otmjene dame u najboljim 50-tima. Jer, novogradiška glazbena škola, vjerovali ili ne, njeguje najplemenitiji  i najduhovniji vid umjetnosti od  davne 1964.godine, školujući brojne generacije mladih kreativaca.

Upravo je dar glazbe, jedan od onih najvrijednijih, a glazbeno obrazovanje neprocijenjivo. Jer, svi oni koji, uz abecedno pismo, znaju čitati i ono tajanstveno notno, imaju sposobnost odlaska u svjetove koji se mogu vidjeti osjećajima. Pokazali su nam to, istinski, srcem, umom i vještinom, brojni mladi glazbenici i poveli nas na čarobno putovanje prostorima klasike, evergreena, ali i suvremenih, mainstream hitova, poput čudesno odsviranog Liber tanga Grace Jones na gitari i flauti, ali i čarobno otpjevane završne arije čuvenog “Fantoma iz opere”, uz pratnju orkestra. Čuli smo zvuke profinjene, lirske flaute, otmjene i strastvene žice gitare, ugodne glasovirske note, ali i novogradiščanima sve omiljeniju, harmoniku .Čuli smo i sjajan zbor Osnovne glazbene škole, odavno prepoznat i izvan gradnica našega grada, ali i genijalno energičan orkestar pod ravnanjem Blanke Brlić ( tko kaže kako samo svjetski prvaci Brođani znaju svirati harmoniku i dići publiku na noge? !)

Završni koncert još jedne uspješne generacije polaznika i ove je godine ispunio očekivanja mnogobrojne publike, ali nam i pokazao kako je Glazbena škola, iz godine u godinu sve respektabilnija obrazovna institucija.Svjesni su toga, i s pravom ponosni, i čelni ljudi Pučkog otvorenog učilišta Relković, ravnateljica, profesorica Marija Karlovčan Subić, ravnateljica Glazbene škole, profesorica Ana Turkalj, ali i zamjenica gradonačelnika za društvene djelatnosti, Ljiljana Lukačević. Završni svečani koncert bio je prilika za dodjelu priznanja učenicima 6.razreda Osnovne glazbene škole, ali i prilika za službeni oproštaj od čovjeka koji je novogradiški “Lisinski” vodio punih 24 godine, donedavnog ravnatelja, profesora Miše Drlića.

Sjajno izrežiranim, i još bolje uvježbanim koncertom, učenici i profesori Glazbene škole još su nam jednom potvrdili kako je glazba zvuk naših osjećaja, ali i kako počinje tamo gdje prestaju riječi. Jer, bez glazbe, život bi bio greška, tvrdio je veliki njemački filozof Fridrih Nitzche.I, baš zbog toga, glazba bi trebala biti luksuz, ali i grešni užitak svakog pojedinca. Na tom tragu svakako je i inicijativa kako bi sviranje trebalo uvesti u osnovne škole kao obavezan nastavni predmet. Jer,rekao je davno mudri Mencije, ako kralj voli glazbu, toj će zemlji biti dobro. A, novogradiščani, čini se prema viđenom, glazbu, uistinu vole i u njoj znaju uživati. Sve pohvale učenicima i profesorima  Osnovne glazbene škole na kraju još jedne sjajne glazbene godine.I najbolji mogući završetak vikenda!

Autor: Simonida Tarbuk

 
Komentari
Prethodni članakMladi par odlučio ostati na selu i baviti se poljoprivredom (photo)
Sljedeći članakStanje na lokalnom tržištu rada