Čuveni sarajevski nadrealisti , ljudi koji su proročanskim humorom secirali sa(ta)dašnjicu , u danas kultnoj epizodi o instrumentima i mehanizmima demokracije, referendum su definirali ovako:“REFERENDUM JE KADA SI ZA ILI SI ZA NE“
Sudeći prema rezultatima koji tek sada, gotovo tjedan dana kasnije, postaju zanimljivi analitičarima, mi smo za „za“.I iako je statistika egzaktna znanost i evidentno nas svrstava u eurofile, čini se, kako se i o tome može raspravljati.I duboko razmisliti što taj zaokruženi „za“ zapravo znači.Jer, kako reče jedan moj profesor s faksa-poprilično je nelegitimno da odluku važnu za cijelu naciju, donese samo trećina te nacije.Ipak, tu smo, gdje smo, jednom nogom u Europi.Upravo rasprave na temu jesmo li za da ili smo za ne, koje sam prethodnih dana vodila s brojnim poznatima i nepoznatima, intelektualcima i onima nižeg obrazovnog ranga, natjerale su me da se zamislim i onako novinarsko-kolumnistički rezultat prenesem na e-papir. Stoga i duboko-umno pitanje glasi:“ što taj zaokruženi „za“ zapravo znači?“

Na početku moram reći kako sam ja izraziti eurofil, oduvijek.Što se mene tiče, nitko sretniji kada bi čitava planeta bila jedinstveni prostor.Bez zamišljenih i stvarnih granica,bez paralela i meridijana, bez vjerskih, spolnih i rasnih barijera.Iako po profesionalnom kodeksu ne bi smjela javno iznositi vlastita uvjerenja, kolumna kao izrazito subjektivna novinarska vrsta to dopušta.Stoga ,i duboko-umno pitanje: što taj zaokruženi milenijski „ZA“ (kako reče premijer),zapravo znači?“
Da li smo, uistinu, nakon 20-ak godina, narasli i srušili svoje male, često zatvorene, često uskogrudne, mentalne zidove i shvatili  kako ponekad u životu, odričući se nečega, dobivamo puno više, nego li gubimo, i kako odricanje  ne znači nužno zaboravljanje niti odustajanje od svoga, nego upravo suprotno- pružanje šanse tom „svome“.Da li smo, na sreću, shvatili kako nijedan čovjek nije otok i kako izolacija nije ispravan put?Da li taj „ZA“ znači i kako smo dovoljno evoluirali, pa shvatili kako ulaskom na veći prostor, uistinu dobivamo,jer samo tako možemo ostatku svijeta pokazati koliko smo divna, jedinstvena, povijesno i kulturno značajna nacija? (Jer, koja svrha uvjeravati u to samo svoje?Mi, to, ionako, oduvijek znamo!!. )
Ili smo, samo, pragmatično zaključili kako ovako više dalje ne može, pa kud puklo da puklo, zaokružili „ZA“, čak i ako nismo dovoljno dobro razumjeli što nam ta Europa donosi? Ako je vaš „ZA“ temeljen na nekom od prethodnih, mogućih tumačenja, svaka čast i čestitke –bit ćete ponosan građanin Europe, svjestan odgovornosti predstavljanja nacije na višenacionalnom prostoru.

 

Ukoliko pak smatrate kako je referendumsko „ZA“ izdaja nacionalnih interesa, razmislite još jednom, ili, stvari spustite na nižu razinu, radi lakšeg razumijevanja i dobivanja šire slike, s kozmopolitske i europske, na onu lokalnu i zapitajte se, sličnom analogijom, tko je, istinski lokalpatriot? Onaj tko određenom prostoru pripada godinama, porijeklom  i geografijom, ili onaj tko ne zaboravljajući svoju sredinu, novu prihvati kao vlastitu?Onaj tko svoj grad voli bezuvjetno, žmireći na jedno oko ( iz malograđanskih ili nekih drugih razloga) pred njegovim negativnim pojavama, ili onaj tko se, u ime tih osjećaja, ne boji na glas progovoriti o njegovim manama? Mislim kako je odgovor i više nego jasan.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakPredstavljanje priručnika za razvijanje seoskog turizma
Sljedeći članakSportašica godine Karla Glasnović i sportaš Mario Špoljarić