U novogradiškoj Gimnaziji proteklog je tjedna obilježen Svjetski dan mentalnog zdravlja. Tom prilikom razgovarali smo s profesoricom psihologije Koraljkom Hausnet Lasović, koja svakodnevno radi s učenicima i pomaže im da bolje razumiju sebe i izazove koji dolaze s odrastanjem.
„Djeca su danas otvorenija i spremnija za razgovor, ali nije svatko isti, sve je individualno. Puno ovisi o okolini u kojoj živimo i o roditeljima. Moj je rokovnik prepun termina s učenicima, teme su različite, ali ono što je najvažnije jest da su osvijestili problem, i to je veliki korak naprijed“, istaknula je profesorica Hausnet Lasović.
Učenike, kaže, najčešće muče školski uspjeh, motivacija, upisi na fakultete i odnosi s drugima. „To što netko uči već godinama ne znači da ima dobar način učenja, to zajedno popravljamo. Neki imaju narušene odnose, drugi pitanja o svom identitetu i odrastanju. Kroz razgovor dolazimo do rješenja, i to dugoročno donosi korist.“
Velik izazov današnjeg vremena su, dodaje, društvene mreže. „Odrastanje je danas puno teže. Više ni ne stižem pratiti sve mreže koje postoje, sadržaji su golemi, algoritmi snažni, a djeci je teško snaći se u svemu tome.“
No, podrška u školi ne izostaje. „Osim mene, imamo i stručnu suradnicu, pedagoginju, ali i svi naši djelatnici uvijek su tu za učenike. Dovoljno je da netko kaže: ‘Danas se loše osjećam’, i već tada možemo pomoći. Mali smo kolektiv i upravo to nam daje snagu da budemo blizu učenicima.“
Profesorica se osvrnula i na izazove koje tehnologija donosi u nastavi. „Problem su i provjere znanja jer učenici koriste umjetnu inteligenciju poput ChatGPT-a. Učitelji moraju procijeniti je li zadatak napisao učenik ili uređaj. Učenici danas imaju kraći fokus, oskudan rječnik i često se izražavaju emotikonima. Nije im lako, ali ni nama nastavnicima nije, moramo poštovati promjene i prilagođavati se.“
Kad su u pitanju roditelji, profesorica naglašava da ni njima nije jednostavno. „Roditelji danas puno rade, fizički su manje prisutni. Djeca zato pažnju i prostor traže na društvenim mrežama i među vršnjacima. Važno je da roditelji svaku promjenu u ponašanju svog djeteta shvate kao znak upozorenja, promjene u apetitu, ponašanju, odijevanju… To su sve signali da dijete nešto opterećuje. Najvažnije je razgovarati i slušati. Mudrost je slušati i pokazati djetetu da mu želite pomoći.“
Profesorica je podijelila i zanimljivo iskustvo s jednim učenikom:
„Jedan učenik s odličnim uspjehom bio je na testiranju za automehaničara. Kad sam ga pitala zašto to zanimanje, odgovorio je da želi naslijediti očev posao. Tada sam se zapitala, zašto automehaničar ne bi bio pametan i sposoban? Zašto svaki odličan učenik mora završiti fakultet?“
Dodaje kako društvo često krivo vrednuje zanimanja. „Doveli smo se u situaciju da nemamo majstora, keramičara, električara… A svaka je struka važna i vrijedna poštovanja. Djeca danas vide koliko roditelji rade za male plaće i pitaju se – zašto ići u školu ako mogu kao influenseri zarađivati više? Na nama je da im pokažemo da svako zanimanje ima vrijednost, ako ga radiš s poštenjem i znanjem.“
