Koliko je Celzijevih stupnjeva?
°C je oznaka za izražavanje temperature, odnosno Celzijeve temperature, a ime je dobila po Šveđaninu Andersu Celsiusu koji je definirao temperaturnu ljestvicu sa sto jednakih dijelova (stupnjeva) između ledišta i vrelištavode. Postavlja se pitanje treba li ovu mjernu jedinicu čitati kao Celzijev ili Celziusov stupanj. Riječ je o prezimenu na koje se ne odnosi pravilo kao za imena latinskog podrijetla – Claudius se čita Klaudije, nego vrijedi pravilo da se osnova imena piše onako kako dolazi iz stranoga jezika, a na osnovu dodajemo hrvatske nastavke. Naime, tuđa vlastita imena mijenjaju se po padežima onako kako nalaže hrvatski sklonidbeni sustav, odnosno stapaju se tuđa i naša jezična obilježja. Kada u svojoj svijesti usadimo saznanje da se mjerna jedinica čita – Celzijev stupanj, a ne Celziusov/Celzijusov, treba upozoriti kako hrvatski oblik ovoga prezimena glasi Celzij, a nikako Celzije. Stručnjaci su s jezikoslovcima usuglasili naziv – Celzijev stupanj. U svakodnevnom govoru možemo reći i stupanj Celzija, ali moramo znati kako se u službenom, odnosno standardnom hrvatskom jeziku pravilno kaže Celzijev, a nikako Celzisuov stupanj. Pri pisanju treba paziti na stavljanje razmaka između broja i znaka °C – 15 °C.
Kći, kćer, kćerka
Za žensko dijete nečijih roditelja kažemo da je „kći“. To je imenica ženskog roda i u tom ju padežnom obliku upotrebljavamo za nominativ: „Moja prekrasna kći“, a znamo da se uz nominativ veže pitanje tko (kada govorimo za živo). Kada ovu imenicu stavljamo u akuzativ, odnosno kada odgovara na pomoćno pitanje „koga“ (vidim ili imam), dobijemo oblik kćer. Volim (koga) svoju kćer. Nepravilno je reći: „To je moja kćer“. Za nominativ upotrebljavamo oblik „kći“, a za akuzativ „kćer“. Nominativ: Moja vrijedna (tko) kćer. Akuzativ: Posjetio sam (koga) kćer. Neki jezični priručnici kazuju da riječ „kćerka“ ne pripada standardnom književnom jeziku. Često čujemo tu riječ kada se odmila obraćamo djetetu, ali ju treba izbjegavati kada pišemo službeni dopis ili kakav drugi tekst koji zahtjeva upotrebu isključivo standardnog hrvatskog jezika.
Za majku kažemo i „mati“, a važno je znati kako se ova imenica mijenja kroz padeže. Upotrijebit ćemo kratke rečenice sa svim padežnim oblicima. Nnominativ: „To je moja mati“, genitiv: „Nemam više matere“, dativ: „Nosio sam kruh materi“, akuzativ: „Volim svoju mater“, vokativ: „Oj, moja mati!“, lokativ:“Nosio sam kruh materi“, instrumental: „S mojom materom“. Mater se često upotrebljava u blago pogrdnom govoru, ali se upotrebljava i u lijepom pjesničkom jezikom a tada ju treba upotrebljavati u pravilnom obliku.
Pogrešno je: „To mi je mater“, a pravilno:“To mi je mati“
„Volim svoju mati“ „Volim svoju mater“
Autor: Simonida Tarbuk
