U prošteništu Gospe kloštarske kod Slavonskog Kobaša, u ponedjeljak, 26. lipnja, održan je susret svećenika ređenih 1990.g. Njih petnaestak, okupilo se u Kloštru, najstarijem marijanskom prošteništu na tlu Požeške biskupije. Prije toga, navratili su u Rešetare, u župu Krista Kralja, gdje ih je dočekao vlč Josip Bogović, jedan od ređenika iz spomenute godine, nakon čega su se zajedno uputili u Kloštar.
Kloštar je nekada pripadao Požeškom arhiđakonatu, pa se od 1332. do 1337.g. ovdje spominje ubiranje papinskog poreza, a 1335.g. i svećenik Petar in Foro Geleti (u trgovištu Giletića). To je prvi pouzdani pisani spomen mjesta, župe i svećenika na prostoru današnjeg Kloštra. Pretpostavlja se da su cisterciti gradili u Kloštru gotičku crkvu na čast Majci Božjoj, od koje se do danas očuvalo samo svetište. Oko povijesne zavjetne Gospine slike vjernici se tradicionalno stoljećima okupljaju uoči blagdana Velike Gospe i na sam blagdan. Uoči blagdana ovdje svetu misu slavi požeški biskup msgr dr Antun Škvorčević.
Po dolasku svećenika u drevnu kloštarsku crkvu, pozdravio ih je vlč Mijo Lasović, župnik u Slavonskom Kobašu, čuvar prošteništa u Kloštru i kratko ih upoznao s poviješću. Svi zajedno prelistali su uspomene na 24. lipanj 1990.g. i na svečani dan svog svećeničkog ređenja.
Uslijedila je sveta misa, koju je slavio vlč Tihomir Vulin iz Zadarske biskupije, župnik na Viru. U pozdravnim riječima naglasio je kako je svećenike Bog pozvao da krenu za njim. Njihovi odgojitelji u sjemeništu i bogosloviji uložili su sebe kako bi mladi studenti postali ljudi i najprije su u njih usadili odgojnu komponentu. Većina tih odgojitelja već je na onom svijetu, rekao je Vulin, ali utkali su sebe u živote bogoslova. Njihov doprinos kao i doprinos roditelja svećeničkom pozivu svojih sinova, molitve i žrtve, ne smiju se zaboraviti.
U Kloštar su došli svećenici iz gotovo svih biskupija. Među slavljenicima – ređenicima iz 1990. je i krčki biskup, Ivica Petanjak, koji je toga dana bio spriječen doći u Kloštar, kao i Bože Radoš, rektor papinskog Hrvatskog zavoga svetog Jeronima u Rimu. 1990. g. ređeni su i Josip Bogović i Mijo Lasović, svećenici Požeške biskupije, zatim iz Zagrebačke – Ivan Tompić, Stjepan Halužan, Marijan Prepelanić i Ivan Kobeščak, iz Bjelovarske Većeslav Magić, iz Zadarske – Tihomir Vulin, Igor Ikić, Mario Soljačić, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivan Jurić, Ivan Ćurić, Mato Gašparović i Alojz Kovaček. Među zaređenima iz spomenute godine su i salezijanac Mato Križić, zatim vlč Ilija Jokić, obojica na službi u inozemstvu. Svi su se spomenuli i dvojice pokojnih prijatelja svećenika – Franje Fodara i Ive Brkovića.
U nadahnutoj propovijedi, Vulin je, među ostalim, istaknuo kako Isus, ono što je govorio svojim učenicima nekada i danas govori svojim svećenicima. To su riječi: „Ne bojte se“. Nikada nije bilo lako djelovati kao svećenik, ali svećenik je svjetionik: mnogima svijetli, pokazuje put, mora biti primjer, uzor, poticaj svijetu i nada. Svećenik je važna karika u crkvenom i društvenom životu. Bog nije dao svim svećenicima svih „pet talenata“, ali dao im je milost da od onih darova koje su primili, imaju koristi vjernici, odnosno njihovi župljani. Bog ne sudi po titulama, nego po djelima, a svećenicima je više dano nego ostalima, pa će se od njih više i tražiti, rekao je Vulin i pozvao nazočne neka mole za svećenike i za nova duhovna zvanja u hrvatskom narodu.
Biskup požeški, msgr dr Antun Škvorčević uputio je čestitku i pozdrave svećenicima, uz obljetnicu ređenja, a oni su, po svršetku misnog slavlja, baš kao i marijanski vjernički puk, koji dolazi u Kloštar, obišli oko oltara s Gospinim likom, uz hodočasničku pjesmu “Majko Božja kloštarska, moli se za nas“. Na misi je skladno pjevao crkveni zbor kobaške župe.
Poslije mise, slavljenici su druženje nastavili u župnom dvoru u Slavonskom Kobašu.
Višnja Mikić
no images were found
