Sa stranica župe svetog Petra Apostola Cernik prenosimo ovaj zanimljiv tekst, vjerujemo da će vas zanimati:
U predvečerje Stepinčeva, ove godine, skupina hrvatskih branitelja našla se na druženju oko jednog obiteljskog stola. Razgovaralo se o svemu i svačemu, ali je najzanimljivija bila tema kada su hrvatski branitelji započeli nositi krunicu oko svog vrata. Je li to bilo u Domovinskom i obrambenom ratu 1991. godine ili još ranije?
Svaki je rekao svoje mišljenje dok se u razgovor nije umiješala i majka, tad hrvatskog branitelja Vitomira Žakića, danas načelnika općine Cernik, gospođa Katica.
Prema njezinom svjedočenju bilo je to sredinom prosinca 1991. godine kad je u Cerniku poginula, od krhotina neprijateljske granate, mlada djevojka Blaženka Trupinić. Gospođa Katica je o tome svjedočila i na Laudato televiziji. Prema njezinom kazivanju ideja je započela od časne sestre Anamarije Jedličko koja je, prije Domovinskog rata, radila u bolnici u Sarajevu. Negdje sredinom prosinca, u tom vremenu nesretne pogibije djevojke Blaženke, u Cernik je došla i spomenuta časna sestra Anamarija Jedličko, prisjeća se gospođa Žakić. Ona je, nadahnuta Duhom Božjim, sa sobom donijela iz Sarajeva i pedesetak krunica u vrećici. U razgovoru s nama ženama, prisjeća se gospođa Žakić, pala je i ideja da se te krunice odnesu u crkvu neka ih svećenik blagoslovi pa će ona osobno i druge žene i majke te krunice podijeliti svojim sinovima koji su u to vrijeme već bili na bojišnici i čuvali televizijski odašiljač na Psunju.
Neka ih nose oko svog vrata. Majke su već ranije započele redovitu večernju molitvu krunice ispred zavjetne Kužne kapelice sv. Roka u mjestu da im se sinovi živi i zdravi vrate s bojišnice. Ponukan ovim svjedočenjem na televiziji gospođe Katice župnik je pogledao i u Spomenicu Franjevačkog samostana u Cerniku u kojoj je zapisana i jedna slična zgoda iz tog razdoblja. Izviješće se odnosi na deseti veljače 1992. godine. U Kronici se nalazi i otisak crno bijele fotografije koja prikazuje hrvatske branitelje, na prvoj crti obrane, u Cerničkoj Šagovini i domaćeg župnika okruženog hrvatskim braniteljima kojima on dijeli krunice. Ratni izvjestitelji sa Novogradiške bojišnice Vjeko Hudolin i Emil Vončina napisali su ispod fotografije kako su se svećenici Novogradiškog dekanata vrlo rado i vrlo često družili sa hrvatskim braniteljima. Na slici se vidi i dobro raspoloženi gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku, koji je u to vrijeme bio i dušobrižnik hrvatskih branitelja, kako dijeli krunice okupljenim hrvatskim braniteljima.
Jedan od zapovjednika hrvatske vojske u Domovinskom ratu na novogradiškom području bio je i Luka Zec. On se prisjetio i povijesne predaje koja pripovijeda o tome kako je došlo do imena kravata, danas omiljenog ukrasa oko vrata ljudi koji drže do sebe i svog izgleda. Luka Zec veli da je jedna skupina hrvatskih branitelja sudjelovala i u napoleonskim ratovima. Kad su polazili u ratove njihove su im djevojke ili majke stavljale oko vrata, u znak sjećanja i ljubavi, crvene marame. S tim činom su željele znakovito dati do znanja „Dragi, volim te i neka te dobri Bog i Majka Božja čuvaju!“ Njihovi kolege, s francuske strane govorili su, došli su nam Croate otuda je i došlo i do imena kravata! Ono što su njima bile crvene marame „croate„ nama su u Domovinskom ratu bile krunice. Oko 1650. godine kravata je bila prihvaćena i na francuskom kraljevskom dvoru i tako je postala modni odjevni predmet danas proširen po čitavome svijetu. Mudro je zborio zapovjednik Luka.
U vrlo živu diskusiju umiješao se i domaći župnik fra Vjenceslav. On je pokušao nekako zaokružiti cjelokupnu diskusiju navevši i primjer iz 16. st. kada je, daleko slabije naoružana i u ljudstvu manje brojna kršćanska vojska, uspjela pobijediti u velikoj pomorskoj bitci kod Lepanta, daleko nadmoćniju tursku vojsku. Tu je pobjedu papa Pio V. pripisao zagovoru Majke Božje i odredio da se svake godine 7. listopada slavi kao spomen Blažene Djevice Marije od krunice. Povjesničari kažu da je sedam galija hrvatskih mornara sudjelovalo u toj pomorskoj bitci.
Župnik je naveo i događaj nakon II. svjetskog rata. Nakon što su fašistička Njemačka i njezini saveznici izgubili II. svjetski rat Austrija je bila podijeljena u četiri okupacione zone. Bečka zona pripala je Rusiji. Tadašnji katolici u Austriji ujedinili su se u molitvi krunice u Pokretu za Obraćenje i mir. I dogodilo se čudo: Rusi su se povukli iz svoje okupacione zone bez ispaljenog metka. I to čudo pripisano je moćnom Gospinom zagovoru i moljenju krunice.
U Hrvatskoj djeluje od 1993. godine također Pokret krunice za obraćenje i mir sa sjedištem u Zagrebu. Osnovao ga je Sluga Božji kardinal i zagrebački nadbiskup dr. Franjo Kuharić. Sve na slavu Božju i drage Gospe!
Pripremio: Tunjo Janjić
