„Ne želim sudjelovati u priči o meni, već o nečem drugom… želim govorit o programima” kazao je tijekom sučeljavanja na HRTV-u kandidat novogradiškog SDP-a za tamošnjeg gradonačelnika, Vinko Grgić, voditelju Silviju Stilinoviću i protukandidatu iz redova HDZ-a, Željku Bigoviću, na što je voditelj, pomirljivim tonom dodao: „spustimo loptu”, a Bigović, sramežljivo, gotovo pravdajući se, zaključio: „Rekoh samo vjerodostojnosti radi”.
“Ulaskom u drugi krug izbora očekivao sam da ćemo se gosp. Mirko Duspara i ja dostojanstveno ‘boriti’ za glasove birača kroz programe i projekte koje ćemo ponuditi gradu… međutim, grdno sam pogriješio. Iz stožera gosp. Duspare počeli su osobno mene napadati (…) Ja do sad osobno nisam rekao ni jednu ružnu riječ o gosp. Duspari, a tako ću i nastaviti. Cilj mi je predstaviti program kojim želim naš Slavonski Brod napraviti boljim…” u priopćenju za javnost napisao je Dragan Jelić, HDZ-ov kandidat za slavonskobrodskog gradonačelnika.
Dva kandidata iz dvije stranke, nominalno, dijametralno suprotstavljenih političkih programa, doslovno, misle isto – ne žele da se govori o njima, nego o njihovim političkim programima. Dapače, negativan govor o osobnosti oni drže neprimjerenim ponašanjem… prljavom kampanjom čak.
Riječ je o načelu, a ne o kandidatu
Iako me malo štrecnula informacija kako će SDP-ov kandidat, Grgić, „nastaviti stopama aktualnog gradonačelnika Josipa Vukovića“, koji se, zajedno s drugom Mirkom Golovrškim, proslavio poluinteligentnim krivotvorenjem dokumenata i potpuno neinteligentnim trošenjem proračunskih sredstava Nove Gradiške, ne pišem zbog Grgića nego zbog načela.
HDZ-ovog kandidata Jelića, u još uvijek aktualnoj kolumni „Babo ili Dado – pitanje je sad“, okarakterizirao sam kao: mladog, lijepog, šarmantnog, obrazovanog… et cetera (što, dakako, nema veze s ceteerom). Dakle, i kad je Jelić u pitanju, radi se o načelu, a ne o njemu osobno.
Moj rani gastarbeiterski politički libling, Willy Brandt, kazao je kako „političke programe ne čine partije, nego ljudi”.
Temelj svih političkih supstanci – od Mjesne zajednice do UN – jest čovjek. Od njega sve polazi i s njime sve završava. Nečist čovjek teško može čisto provoditi program, ma koliko taj program bio dobar. Zbog toga, da parafraziram našeg kolumnistu Borislava Stipića „Quod licet …” – što je dopušteno ‘običnom smrtniku’ nije dopušteno političaru. Pogotovo ne političkim liderima kakvima Jelić i Grgić žele biti.
Ako Grgić nema poznato porijeklo velelebne imovine (pogledajte priložen video), on je primjereniji kandidat za Državno odvjetništvo, nego za gradonačelnika. Ako je novogradiško biračko tijelo imalo demokratski i pravno osviješteno, SDP-ov kandidat će, u nedjelju na izborima, osjetiti sav prijezir biračkog tijela prema tom i takvom bogatstvu.
Dragan Jelić je, prije četiri godine, podnio zahtjev Gradskoj upravi – neka mu dopuste izgraditi garažu na kraju jedne ceste. Gradska uprava mu je odgovorila kako je to (unatoč Dusparinoj volji da pomogne), nemoguće – jer: Zakon izrijekom zabranjuje graditi na sadašnjim i budućim cestama, a objekt nije moguće legalizirati budući da se radi o javnom dobru u općoj uporabi koja nema prometnu vrijednost – niti se može kupovati niti se može prodavati.
Dakle, unatoč pismenom Rješenju koje mu zabranjuje graditi, ondašnji direktor CTR-a, Dragan Jelić, pri punoj svijesti o tome da ne smije graditi garažu na cesti – gradi ju i na taj način demonstrira svoj prijezir prema propisima grada, kojim sad, kao kandidat za gradonačelnika, želi upravljati!?
Budući da mu Državna inspekcija, jedina koja to može, garažu nije srušila, mogla je ona, do daljnjeg, ostati na cesti nezamijećena – da njezin vlasnik nije poželio prvi čovjek Grada postati.
Jelićeva javna isprika i pokazano žaljenje, vjerujem, iskreno je, ali, vjerojatno, uz druge i veće terete koje ovaj kandidat na svojim plećima nosi, bit će mu teško postati gradonačelnik – u nedjelju.
Kontranapad je legitiman, ako je čist
Da smo mi normalno, pravno uređeno i civilizirano društvo, gubitnici jedne promidžbene dionice, u ovom slučaju Jelićev i Grgićev izborni stožer, na profesionalno primjeren način, pokušali bi kontrolirati štetu – kontraudarom na Dusparinu odnosno Bigovićevu osobnost. S činjenicama, dakako, kao što su to napravili Dusparini i Bigovićevi.
Ali, na sreću gubitnika, mi nismo ni dovoljno pravno niti dovoljno civilizirano društvo. U nas kršenje zakona nije aut nego in, jer većina lidera u društvu takvo ponašanje ne samo da ne sprečava, nego ga upravo potiču.
Zaključno, u slučaju Grgićeve neidentificirane imovine i Jelićeve identificirane garaže, kampanja je čista u onoj mjeri u kojoj su objavljene informacije istinite. S druge strane, legitiman i u javnosti dobrodošao protunapad iz Jelićeva i Grgićeva stožera, prljav je u onoj mjeri u kojoj su lažne informacije na kojima se taj kontranapad temelji.
Na primjer, pišući kako je Duspara: „od Grada dobio građevinsko zemljište na poklon; kako je oslobođen komunalnog doprinosa; kako je na taj način svrstao se u kategoriju siromašnih ljudi u potrebi iako je sve stekao kao gradonačelnik s milijunskom plaćom…”, Jelićevi prijatelji, svjesno lažući, u stvari, rade u korist njegove štete. Pored takvih prijatelja, nisu mu potrebni neprijatelji.
Autor: Jerko Zovak (sbplus)
