Nastavljam u tonu koji sam predstavila u zadnjem blogu, no ovaj puta ćemo suziti krug te naše svjetske povezanosti i ograničiti se na ljepotu naše prirode osobito faune – flora će svoju raskoš početi pokazivati uskoro, u proljeće.
Poznato je da je fauna jako raznolika za naše podneblje – magarci su poznati kako u našim krajevima tako i u još nekim zemljama, s kravama je slično kao i s drugim četveronožnim životinjama, ali ptice – one su posebice važne i najveća staništa su im u Kopačkom ritu, Lonjskom polju i drugim staništima. No, da ćemo naći poneku novu koja preleti zemlju i tragično završi baš na našem tlu – e pa tome se nisam nadala.
Kakve to ptice lete po našem nebu, osobito u noćnim satima – teško je reći ali zadnji preleti su nekako neprikladni za naš prostor, a koliko je okom i uhom vidljivo u zadnje vrijeme – čini se da su to vrste koje do sada nisu bile poznate ili su zaboravljene.
A onda sam se sjetila – pa da! Seoba ptica selica kreće iz hladnijih krajeva u naše toplije – sigurno je to razlog!
Naše je nebo slobodno za prolazak jata divnih ptica koje se vraćaju u svoja staništa za vrijeme proljeća i ljeta ali netko je gadno „pobrkao lončiće“ kad je rekao da smo od drugih vrsta zaštićeni, osobito onaj neki savez na koji smo kao toliko ponosni što smo u njemu…
Savez mogu sklapati jedino ljudi s istim mjerilima, a to su hrabrost i promišljanje o boljem životu ljudi; kao jata ptica kada kreću na svoj daleki put.
Vidim bit će to još jedno novo dugo putovanje u kojem će se mijenjati životi. Samo se nadam da ćemo biti u jatu i voditi se dobrom strujom koja dovede sve na sigurno odredište.
Jako volim sarkazme i mislim da mi oni idu jako dobro.
Samo kad se tek sjetim da sam prošle godine letjela u avionu bez motora – znali su svi gdje sam
Mirela
