Topli rujanski dani „izmamili” su ovih dana brojne vinogradare, ljubitelje prirode i dobre kapljice na još jednu berbu grožđa. Sezona berbe i službeno je započela, užurbano je i živo ovih dana u svim mjestima novogradiškog kraja, posebice cerničkog kraja.
U berbi grožđa zatekli smo obitelj Zvonka Živkovića, poznatog cerničkog vinogradara i predsjednika Udruge vinograda i voćara Cernik.
Dok je Zvonko istovarivao grožđe, uloge „glasnogovornice” prihvatila se njegova supruga Marija Živković:
– Već dugi niz godina bavim se vinogradarstvom, uzgajamo klasične starinske, cerničke sorte, portugizac i graševinu. Uz to, radimo i nešto stolnih sorti za prodaju. Sada beremo portugizac, došlo je vrijeme… Kako smo krenuli?
Zvonkov djed, Đuro Zec poklonio nam je mali vinograd od tristotinjak panjeva. Počeli smo ga obrađivati, svidjelo nam se, zavoljeli smo to i krenuli. Budući sam ja nezaposlena, imamo petero djece, odlučili smo proširiti proizvodnju. Kupovali smo manje parcele koje smo objedinili na nekih hektar, imamo 3500 tisuće panjeva i to nam je sada jedan od izvora primanja.
Suprug je u mirovini, i uz njegove prihode, od vinogradarstva se može živjeti. Radi se puno, ali nije nam teško, uglavnom, sve uspijemo plasirati. Grožđe prodajemo na „kućnom pragu”, imamo i nešto voća. Proizvodimo i određene količine vina, cerničkog portugizca kojeg nastojimo plasirati. Zadovoljni smo. Suprug Zvonko je i predsjednik cerničke Udruge vinogradara i voćara, jako voli raditi u udruzi i zajedno s ostalim članovima nastoji promovirati ovaj naš cernički kraj, portugizac, ćuptete – kaže Marija.
Obiteljski posao u koji su svi uključeni
Obitelj Živković ima petero djece i svi vole ovaj posao.
Pomažu, koliko mogu. Dvije kćerke su završile Poljoprivredni fakultet u Osijeku i vratile se kući:
– Svatko od njih nastoji dati svoj doprinos i pomoći. Evo, jedna kćerka danas pomaže u berbi, druga prodaje grožđe, ostali su u školi. No, svatko od njih nastoji pomoći koliko može. Svi smo uključeni jer radi se o obiteljskom poslu od kojega svi živimo. Kako uspijevamo? Meni kao ženi je dobro što ne radim i nemam fiksno radno vrijeme. Dolazimo ujutro rano, budemo dok nam odgovara, poslijepodne se vraćamo…
Budući nas ima puno, uvijek netko nešto odradi. Mi to volimo, prihvatili smo ovaj posao i zavoljeli. Radimo „punom parom”, ali meni to odgovara. U vinogradu i voćnjaku radim sve, od rezidbe pa do svih ostalih poslova. Jedino suprug radi zaštitu. Nastojimo se educirati što je više moguće, veliku nam pomoć pružaju djelatnici Poljoprivredne savjetodavno službe. Nastojimo ići u korak s vremenom i sami sebi olakšati posao. Treba li ostati u Slavoniji?!
Ja smatram da posla ima u Hrvatskoj pa tako i u Slavoniji, treba ostati, boriti se, tko god može. Djeca se trebaju školovati, ali ih treba i usmjeravati da nauče raditi i živjeti od svoga rada – s osmijehom kaže Marija Živković.
