Drugi je to koncert u Novoj Gradiški koji potpomaže Ministarstvo kulture, a koji je publika zaljubljenika u klasičnu glazbu mogla slušati ovoga svibnja. Nakon koncerta pijanistice Ide Gamulin, na kojem su izvođena uglavnom djela romantičarskog sadržaja, u petak smo imali priliku slušati repertoar renesanse i baroka. Glazba karakteristična za Varaždinske barokne večeri izvedena je iz ruku dvojice profesora – Krešimira Lazara i Krešimira Hasa.
Lazar je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Has je predavao na akademiji u Osijeku, a sada, kao rezultat intezivne nazočnosti na svim relevantinim umjetničkim pozornicama u Hrvatskoj, stasao je do statusa samostalnog umjetnika. Glazba koju smo mogli čuti većinom je iz umjetničkog razdoblja baroka kada umjetnici u glazbi izražavaju veliki raskoš, snagu i fantaziju. Glazba je to koju je slušala aristokracija na dvorovima i prirodi, a uz veliki orkestar i zbor. Također, glazba ovog stila potpuno je odgovarala zahtjevima katoličke crkve, a monumentalnost zvuka u potpunosti je prezentirana kao u doba kada su djela nastajala, a to su 16. i 17 stoljeće. Barokno violončelo razlikuje se od današnjeg po izostanku statične noge, a čembalo kao stari instrument s tipkama, ali trzalicama umjesto batića kao kod klavira, predstavlja zvuk s kakvim su se izražavali i služili Bach, Händel, a budući da je čembalo imalo svoj zamah i u renesansi, mogli smo u programu čuti i djela Andrije Motovunjanina kao težnju Krešimira Hasa da javnost što više sazna o starim hrvatskim skladateljima.
U razgovoru s profesorom Hasom još smo jednom dobili potvrdu da je crkva svete Terezije Avilske veliki potencijal za glazbena izvođenja, a ovaj vrhunski i nagrađivani orguljaš i čembalist rekao je da je ovo jedna od dviju takvih crkava koje je u Hrvatskoj vidio – u smislu njenih vrhunskih akustičnih dometa.
