Ivan Dukanović ima 5,5 godina, a s tumorom mozga vodi bitku već četiri godine. Nakon 25 operacija i 15 kemoterapija preživio je strahote. U nastavku donosimo detaljan opis Ivanove bolesti kojeg je iznijela njegova majka.
“Ivan je bio zdrav do godinu dana. Nikad prije toga nije ni šmrcnuo. S godinu dana počeo je nakretati glavu u jednu stranu kad hoda.Tad smo radili sve pretrage i nije se ništa pokazalo. Nakon samo mjesec dana Ivan se počeo rusiti dok je hodao, počeo je povraćati i u roku od tri dana više ništa nije mogao. Četvrti dan dobili smo diagnozu tumora na mozgu.
Tad su nam rekli da nismo dobili hidrocefalus jer je tumor zatvorio put odlazka tekućini iz mozga da bi Ivanu pritisnulo samo centar za disanje. Rekli su da bi umro u roku od sedam dana. Ivanu je 13. kolovoza 2011. prvo napravljena operacija kojom su postavili pumpicu da odvlači tekućinu iz mozga, a nakon toga je išla operacija tumora koja je bila rizična, ali ona nam je bila jedini izbor.
Ta operacija bila je 19. kolovoza 2011. i trajala je 15 sati. Nakon te operacije, Ivan je bio 15 dana u komi i dobio je sepsu, meningitis i tad se prvi put začepila unutarnja pumpica. Ponovno je išao u salu na ugradnju pumpice. Dobili smo dijagnozu na biopsiji tumor je: anaplastički ependimom gradius III posljednji stupanj zloćudnog tumora koji ne reagira na kemoterapiju ni na zračenje. Sklon je stalnom vraćanju, uglavnom, jako loša vrsta tumora.
Nakon toga, Ivan se počeo oporavljati od operacije… počeo je samostalno jesti. Međutim, kako nisu mogli uspostaviti da pumpica radi unutar tijela, stalno je išao na operacije pumpice, nakon kojih bi slijedili meningitisi. Nakon samo dva mjeseca, 29. listopada 2011. godine, magnet je pokazao kako je Ivanov tumor narastao na istu veličinu kao i prije te da nemamo vremena.
Ivan je tada imao upalu lubanjske kosti (osteomjelitis). Tog dana, ponovno je završio sa začepljenom pumpicom na operaciji. Doktori su nam rekli kako nemamo drugog izbora osim na operaciju. Ako mu daju kemoterapiju, Ivana će kemoterapija ubiti u tom stanju. Ako ne idemo na operaciju, da će isto umrijeti i da trebamo operirat tumor pod cijenu da umre na stolu, jer je to jedina mogućnost kojom ima najviše izgleda da preživi.
Na Larin (Ivanova sestra) rođendan, 31. listopada 2011., Ivan je ponovno operirao tumor. Operacija je trajala 10 sati, a doktor je kazao kako je izvadio sve što je vidio. Nakon operacije Ivan je bio dva dana u komi. Nakon što se probudio, pet tjedana nisu ga smjeli skinuti s respiratora (aparata koji diše umjesto njega) te su nam kazali kako bi bilo najbolje da Ivanu stavimo kanilu (rupica u vratu) jer će u protivnom doći do oštećenja glasnica i mogao bi ostati nijem.
Tokom tih pet tjedana, Ivan je opet operirao pumpicu, i dalje imao meningitis, i još je dobio Guillain-Barre syndrom. Petnaest dana nakon operacije, krenuli su s kemoterapijom, koja je bila užasno jaka. Da nije bilo svih komplikacija išao bi na zračenje iako je za zračenje tada bio premlad jer djecu ne zrače prije tri god starosti. Kemoterapiju je dobivao godinu dana. Njezin cilj biio je zadržati tumor da ne raste – dok ne stigne do zračenja. Od svake kemoterapije Ivanu bi bilo grozno. Dobivao bi sepse, epi napade, bio je siv, bezživotan, spavao danima. Kemoterapije su išle u intervalima od 14 dana, a između njih bio bi u operacijskoj sali, jer pumpice nisu radile.
Na badnjak je operirao pumpicu i na staru godinu je ona opet bila začepljena. Tad je ponovno išao u salu kako bi mu zamijenili pumpicu. Međutim, nakon operacije, dobio je krvarenje u mozgu i bio je šest dana u komi. Tada su nam liječnici davali papire za prestanak liječenja, ali mi ih nismo htjeli potpisati.
Na to sve, 6. listopada 2012. dobio je najjači ciklus kemoterapije, međutim, probudio se ponovno u sepsi, ali je bio stabilno. Do 8. lipnja 2012 godine vodili smo rat s pumpicama. Ukupno je imao 25 operacija zbog pumpica, jer je imao silne meningitise te jedan ventrikulitis (gore od meningitisa, jer meningitis uhvaća ovojnicu mozga, a ventrikulitis samu komoru mozga).
Ivan i danas, na tom dijelu mozga, ima oštećenje. To je bila MRSA bakterija otporna na antibiotike te od tada Ivan ima epi napade. Konačno, nakon godinu dana, Ivan je izašao s intenzivne njege te je između ciklusa kemoterapije pušten u Zagreb u stan na tri dana. Međutim, tad je dobio uro sepsu te se vraćen nazad u bolnicu.
Od toga svega, Ivan nije mogao čak ni pomaknuti glavu. Bio je na kisiku. Ne jede na usta već na sondu i ne priča. Nakon toga smo bili šest mjeseci na odjelu onkologije.
Nakon 18 mjeseci, Ivan i ja, prvi put smo pušteni našoj kući. Ivan je ukupno dobio 15 kemoterapija, a 16. nije dobio, jer su se bojali da neće izdržati. Tumor je i dalje bio 1cm veličine, ali se sad čekalo zračenje. Išli smo na zračenje u travnju 2013. godine. Tad još nije imao pune tri godine. Ivan je imao na glavi otvorenu ranu, jer nije imao kost na mjestu operacije tumora. Ta rana nije htjela zacjeliti godinu dana te je morao u listopadu 2013. godine ponovno na operaciju glave, kako bi mu mu zatvorili tu ranu. Rotirali su mu mišić te je imao preko 50 šavova ali je dobro zaraslo.
Ivan je s tumorom od 5,5 kubnih centimetara bio i na gamma nožu. Od tad je stabilno, a planiraju još jednu operaciju tumora poslije šest mjeseci. Ivan je u svemu tome dobro. Počeo je samostalno sjediti, mada i dalje jede na sondu koja mu je stavljena direktno u želudac. Ne govori, ali je svjestan svega. Zeza nas i glupira se…”.
Prošli tjedan obavljen je MR mozga koji je pokazao da je tumor isti – nakon svih kemoterapija, zračenja i Gama noža.
Prije godinu dana, Udruzi Hrabro dijete, klinika iz Njemačke poslala je negativan odgovor za Ivanovo liječenje. Nakon toga, uporni članovi Udruge, opsežnu medicinsku dokumentaciju poslali su u Austriju (Salzburg) u kliniku gdje se uspješno liječe njihovi članovi Maja i Mateo. Nakon pregleda Ivanove dokumentacije, stigao je poziv na liječenje!
Na prvu dvotjednu terapiju Ivan je naručen 16. studenog 2015. godine. Cijena te terapije je cca. 10 tisuća eura. Za liječenje u toj klinici bit će potrebno 5-6 terapija. Udruga će u cijelosti snositi troškove terapije. Ostaju troškovi putovanja, hrane i smještaja u Austriji. U ponedjeljak će Udruga podnijeti zahtjev za provođenje humanitarne akcije putem humanitarnoga telefona. Do dobivanja suglasnosti za provođenje akcije, Ivanu možete pomoći uplatom na njegov osobni žiro račun u Zagrebačkoj banci: Iban je: HR7623600003116145536 na ime: Ivan Dukanović, Baćindol 141.
