Još dok su bili djevojka i dečko, Ivana i Matija Panić, imali su zajedničke snove o vlastitom imanju, životu na selu, na kojemu su oboje odrasli i gdje su od svojih roditelja stekli radne navike, ali i uvijek potrebnu dozu upornosti, strpljivosti, stabilnosti… za one trenutke kada čovjeku dođe da od svega odustane. A, takvih dana, znaju to svi koji žive od poljoprivrede, uvijek ima. No, oni su imali veliku želju, enormnu energiju i danas žive svoje snove.
– Znate kako je na selu kada kažete da ćete zasaditi nešto neuobičajeno, kada to nije pšenica ili kruške i jabuke. E, tako su i nas čudno gledali, neki čak i s podsmjehom, kada smo rekli da ćemo zasaditi dunje – govori Ivana, dok s njom i trogodišnjim im sinom Noelom hodamo između redova plantaže dunja na kojima su izbili prvi ovogodišnji cvjetovi.
– Imali smo ideju posaditi aroniju, a onda su nam prijatelji predložili da posadimo dunju. Nećemo lagati. Čudno smo ih pogledali, jer nigdje u blizini nikada nisam vidio nasad dunje, i sve nam je to izgledalo prilično riskantno, ali onda smo se malo raspitali, malo prosurfali po internetu i uvidjeli da je to prilično dohodovna voćka, koja je vrlo tražena prije svega zbog vrlo kvalitetne rakije koja se od nje proizvodi. I tako smo odlučili zasaditi dunje, ispričao je još ranije, za Jutarnji list ovaj mladi bračni par koji je, unatoč činjenici da im pola obitelji živi u Austriji, ipak došao u Slavoniju i odlučio se baviti voćarstvom. Ideja je bila Ivanina, a upornost i rad zajednički.
– Prvo smo mislili posaditi 100-200 sadnica, ali to smo odmah znatno pojačali i posadili 1000 komada. Danas ih imamo 3500, što je najveća plantaža dunja u Hrvatskoj – dodala je Ivana. Onaj komad zemlje koji je Matija naslijedio od oca dodatno su oplemenili kupujući susjedne parcele novcem koji su uštedjeli “crnčeći” za druge i maštajući kako će jednoga dana raditi za sebe.
– Na prvi urod čekali smo pet godina, i dosad smo godišnje dobivali oko 40 tona, a ove godine očekujemo prvi pravi urod. Pod dunjom imamo tri i pol hektara, a očekivani prinos na toj površini je oko 150 tona. Sve prodajemo u Sloveniju i Italiju, a jedne godine prodali smo i u Švicarsku – kaže Ivana, koja nam prepričava i kako su se prošle godine našli u problemu kada je trebalo tek obrane dunje isporučiti kupcu u Sloveniju.
– To je jedan ozbiljan proizvođač rakije od dunje, i sve je bilo dogovoreno, a onda su nekoliko dana prije nego što je trebao doći po dunje, u Sloveniji uveli lockdown.
Tamo je sve bilo zatvoreno, čak i između njihovih pokrajina, i bila je baš prava panika, ali na kraju smo, srećom, našli jednog prijevoznika iz druge pokrajine, koji je imao dozvolu za dolazak u Hrvatsku, pa je on pokupio dunje i odvezao ih – ispričala nam je Ivana samo jedan primjer s čime se sve, pogotovo u okolnostima pandemije, susreću proizvođači.
Osim dunja, Panići imaju nešto površina pod šljivama i borovima, ali i četiri hektara lijeske. Nedavno su završili i uređenje manjeg ribnjaka s kućom za odmor, gdje se kane baviti ruralnim turizmom. Dodatno, Matija se zaposlio i uslugama iskopa, pa se može reći kako su ovi mladi ljudi prilično svestrani.
