Dijete nije odrastao čovjek u minijaturi.Djeca gledaju, misle i osjećaju na svoj način.Priroda želi da su djeca prije nego što postanu odrasli.Dijete se opire ako ne uzimamo u obzir njihove prirodne osobine i ako mu oduzimamo veselje djetinjstva. Misli su to mudrog francuskog filozofa Rousseaua, čija je snaga potvrđena sinoć ( petak, 13.prosinca ), na završnoj svečanosti korisnika projekta “Oaza sreće”.

Jer, osjećaj pripadanja i uvažavanja, kao i iskreni dječji osmijeh, nemaju cijenu. Znaju to i brojni entuzijasti, ljudi  bez čije tvrdoglavosti, upornosti, ali i iskrene želje za dječjom srećom, ne bi bilo ni priče simboličnog naziva “Oaza sreće”. Kada je pokrenut prije nekoliko godina, projekt je djelovao prilično eksperimentalno, a predstavnici Udruge slijepih i slabovidnih, koji su iza njega, uz stručne instance, stajali, nisu ni sanjali kako će, vrlo brzo, postati istinski kutak zadovoljstva, mjesto skriveno od svijeta ( koji ne gleda blagonaklono na različitosti ), ali i prostor jednakih mogućnosti. Projekt je i prethodnih 12 mjeseci bio svojim korisnicima, djeci iz udomiteljskih obitelji, ali i onoj s poteškoćama, drugi dom, istinska oaza sreće, mjesto gdje su stjecali važne životne lekcije, liječili zajednički  pubertetske traume, družili se i uživali u malim, životnim radostima.

Potvrdila je to i  još jedna završna, blagdanska svečanost organizirana sinoć ( petak, 13.prosinca ), u restoranu “Slavonski biser”  na kojoj je, itekako, bila viljiva istinska sinergija svih sudionika projekta. Božićna priredba na kojoj polaznici “Oaze” vrijedno rade značajan dio godine,  bila je prilika i da se pokažu pred dragim ljudima, pohvale svojim sklonostima i skrivenim talentima, ali i okušaju u javnom nastupu. Jer, nije jednostavno zapamtiti veliki broj stihova, ali i bez treme,  izići pred mnogobrojnu publiku, koja je, na sreću, bila blagonaklona i spremna zažmiriti na pokoji “kiks”. Na sreću, u prostoriji ispunjenoj pozitivnom energijom  i natopljenoj emocijama, i Djed Božićnjak je lako pronašao put do dječjih srca, potvrdivši kako se mjesto na kojem stanuje sreća, gotovo uvijek nalazi u blizini djece.

Unatoč problemima i financijskoj nesigurnosti, zbog sretne budućnosti djece, ali i sredine u kojoj će njihove male nesavršenosti predstavljati bogatstvo, “Oaza sreće” nastavlja svoj put i u slijedećoj godini. Ako, nikako drugačije, onda volonterski. Jer, samo se tako pozitivne emocije umnažaju. Zbog svega toga, važno je zahvaliti ljudima koji stoje iza projekta:  Ministarstvu socijalne politike i mladih, Američkom veleposlanstvu u Zagrebu, Manueli Kumić, Martini Mikolčević i Vlatki Peterlik Vasiljević.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakOtk ( R ) ivanje srca
Sljedeći članak“Sačuvajmo običaje stare” – (photo)