Koliko je trajao put do vrha, kako je to izgledalo na početku i kako se ovaj klub izgrađivao kroz godine?
“Došli smo do vrha, ali je put trajao 15 godina. Krenulo je slučajno na način da sam zaboravio tenisicu u dvorani, vratio se nazad po nju i onda sam sreo profesoricu Mandu Vincetić koja je i osnovala klub 1998. godine. Eto, igrom slučaja smo se našli i kroz razgovor smo pričali da bih se htio uključiti u klub. Krenulo je rekreativno, ali govorio sam ako će to biti tako da mi to i nije previše zanimljivo. Naravno da u početku nismo mogli raditi treninge kao danas, ni terminologiju, ni sustav treninga, jer su bili u početku loši uvjeti za rad, treninzi s nekoliko lopti i nekoliko djevojaka iz srednje škole koje su se pripremale ići na fakultet. Tako je počelo. S godinama smo pomalo ustrojili način rada, školu odbojke i rad s djecom i rezultati su počeli stizati. Dosta toga je trebalo proći, a čak je klub u početku bio nekoliko puta pred gašenjem, što mnogi ne znaju, ali čisto zbog financijskih problema. Tada smo u gradu bili nepoznat sport, pa čak dočekivani s velikom skepsom, podsmjehivanjem i ruganjem. Nismo zlopamtila, a i neke su se stvari danas okrenule. Ono što je nekad bilo super, danas nema nigdje, a mi smo uspjeli issplivati i smatram da smo u to uložili jako puno rada, sredstava, ali i slobodnog vremena.”
Sjećaš li se možda prve postave kluba iz 1998. godine?
“Sjećam se svake igračice koja je prošla kroz klub. Od te prve postave većina njih je danas udana i ima djecu. Jedna jedina igračica je danas aktivna, Sara Maršo, odnosno danas udana Pajvančić, koja je trenutno igračica Vinkovaca, trenutno na porodijskom dopustu, a ostale djevojke se više ne bave odbojkom, čak nisu nigdje niti uključene u rad nekog kluba. Tu i tamo se vidimo i čujemo, ali normalno je da je život njih odveo nekakvim svojim putevima, a većina njih nije više u Novoj Gradiški.”
Koliko je igračica prošlo kroz klub u ovih 15 godina?
“Po nekim mojim procjenama prošlo je između 300 i 400 igračica, a sve zajedno blizu 1000 djece je prošlo kroz klub kroz školu odbojke. Neke se upišu pa im bude zanimljivo, pa onda to ispadne onako da se kolegica upiše u klub, onda se i drugoj to svidi, te se i ona upiše. Zatim ova prva ode, pa i druga ode, a treća je ostala i na kraju uspjela kao igračica. Imali smo puno takvih situacija, ali ne treba djecu ništa prisiljavati, normalno je da oni kroz svoje djetinjstvo isprobavaju ono što im najviše odgovara i važno je da to na kraju rade s određenom dozom ljubavi, a ne samo zato što ih je netko na to natjerao.”
U biti u Novoj Gradiški je to normalno, veći protok igračica, no i dosta njih odlazi iz Nove Gradiške, što zbog srednje škole, što zbog fakulteta.
“To i je bio najveći problem i nekakav zadatak nam je bio da pokušamo zadržati naše “starije” djevojke. Jedino se to moglo postići radom i rezultatima. Što god smo nešto kvalitetno napravili odlazilo je u veće klubove, ali vremena su se polako na naše zadovoljstvo promjenila. Nama to više nije problem. Činjenica je da imamo veliku fluktuaciju igračica, što je normalno, neke odu, neke dođu, no one naše top igračice ostaju u klubu što je velika stvar. Imamo sad situaciju s našom kapetanicom (op. a. Iris Ivaniš) da odlazi na školovanje u SAD, to je viša sila, ali sve što je na školovanju u Hrvatskoj će i ostati ovdje. Imamo i situaciju da dosta djevojaka gravitira iz drugih gradova. Nekima to možda smeta, ali problem je u tome što je Nova Gradiška jedan vrlo mali “bazen”. Jednostavno, moramo se proširiti i te djevojke smatramo kao naše, jer su od svojih malih nogu počele trenirati kod nas. Sport je globalna stvar i tko god može dolazi svaki dan na trening, imamo 4 djevojke iz Požege i one upravo svaki dan dolaze na trening, te su za mene domaće igračice.”
Od kojeg ste ranga krenuli prije 15 godina?
“Ženska odbojka je vrlo popularna u Hrvatskoj i za razliku od muške imam puno više klubova i manjih sredina gdje ima ženskih odbojkaških klubova. Krenulo je sve iz treće liuge, dakloe hrvatska odbojkaška liga je konstruirana na način da je najniža treća gdje ima nekoliko skupina. Naša slavonska treća liga ima dvije skupine koje su ravnopravne, ali zajedno imaju 20 klubova. Zatim dolazi druga liga, točnije ima ih 4 raspoređene po regijama, nadalje tu je 1. B liga koja je jedinstvena za cijelu Hrvatska i na kraju imamo 1. A ligu koja je sami vrh. Moram naglasiti da u opvim drugim i trećim ligama ima više od 250 klubova na razini cijele Hrvatske. Svaki taj klub okuplja 30-40 djece.”
S obzirom da od sljedeće sezone nećete imati nekih igračica kao što je Iris Ivaniš, kakva je situacija za sljedeću sezonu, odnosno hoće li se koja igračica dovoditi iz drugih gradova izvan Nove Gradiška?
“Do pretprošle godine smo imali isključivo igračice s kojima smo sami radili i kada smo ušli u 1. B ligu nemoguće je bilo toliko brzo stvoriti kvalitetnog igrača. Ajmo reći da bi nam trebalo dvije do tri godine da anonimca pretvorimo u igračicu koja će igrati u tako visokom rangu. Osim djevojaka iz Požege posegnuli smo za tri igračice iz Osijeka, prve dvije sezone imali smo Inku Pelin i Anju Barać, a protekle sezone smo uzeli Marijetu Ilić koja nažalost neće biti s nama nagodinu, ali to je igračica koja nam je svojim iskustvom, borbenošću i požrtvovnošću pokazala da je bila spremna “poginuti” za ovaj klub i ovaj grad. Stvarno je bila jedan pun pogodoak i igračica koja je ovdje uvijek dobrodošla i koja je ostavila dobar trag, a u krajnjem slučaju s njom smo osvojili naslov prvaka. Dakle, ovo je zaista visok rang i nemoguće je igrati s igračicama, ajmo reći iz svoje ulice. Nama je cilj da kroz godine stvorimo gro igračica koje će biti ovdje, a tako i slažemo roster za iduću sezonu u 1. A ligi. Vodim se tim da nam sve igračice budu na treningu i to će nam biti najveće pojačanje. Što se tiče igračkih pojačanja papirnato još nije sve dogovoreno, ali ćemo po prvi put imati inozemnu igračicu, odnosno američku odbojkašicu Tiffany Blum koja je igrala tri sezone u “Marsoniji” u Slavonskom Brodu. Imat ćemo zaista top igračicu koja kada bude spremna može igrati bilo kojem europskom klubu. Pristupile su nam još dvije igračice iz Broda, Kristina Mijić (kapetanica “Marsonije”) i mlada igračica Karolina Kovač koju smo uzeli da od nje napravimo jednog polivalentnog igrača. Uzeli smo ono što nam je trebalo da popunimo rupe, ali isto tako iz našeg mladog pogona uezt ćemo 3-4 igračice koje će imati idealnu priliku da se razvijaju. Uz to sve najveće nam je pojačanje Marina Vidošić koja se vraća s fakulteta, meni kao treneru će biti pomoć u smislu što će raditi s mlađim djevojkama, a i sada će biti u punom treningu što znači da će zasigurno biti među najboljim liberima u prvoj ligi. Ekipu smo već složili za idućžu sezonu, mislim da možemo biti jako opasni i samo se nadam da neće biti ozljeda. Usudio bih se reći da ćemo biti jači nego prošle sezone.”
Kakav je sistem igre u 1. A ligi?
“Od prošle godine je liga podijeljena na dvije skupine, gornju i donju, a cilj takve podjele je atraktivnost, odnosno da svaka utakmica bude što se kaže “na nož”. Dvije su skupine s 8 ekipa, a iz sezone u sezonu možete prelaziti iz jedne u drugu. Međutim, ono što je zanimljivije, igranjem u donjoj skupini u koju smo mi sada ušli, možete i igrati za naslov prvakinja. Nakon prvog dijela, odnosno razigravanja po skupinama, stvaraju se nove 4 skupine od 4 ekipe koje se poslije dodatno razigravaju. Što kaže naš predsjednik kluba, morate završiti fakultet da skužite sustav natjecanja. No, pokazao se dosta atraktivan i učinkovit, jer ekipe za koje ne možete garantirati da će ostati u ligi, prošle godine su ušle u playoff. Povećan je broj utakmica, što iziskuje veći napor, kao i veće financije. Međutim, to smo sami htjeli, to sad moramo i proživljavati. U našoj skupini će biti ekipe iz Šibenika, Rovinja, Osijeka, Vukovara (osvajač kupa Hrvaske pretprošle sezone), Dubrovnika i Kostrene, dakle kvalitetne ekipe, ali s kojima možemo igrati bez problema. Nadam se da ćemo ukoliko budemo među prve dvije ekipe izboriti playoff i to bi bilo zaista super.”
Postoji li mogućnost da se u Novoj Gradiški osnuje muški odbojkaški klub?
“Što se mene tiče, ne postoji. Iskreno, nisam spreman za to, jer rad u ženskom klubu meni oduzima puno vremena i energije. Inače je osobno meni lakše raditi s djevojkama, dok je kod dečkiju problem taj nekakav pristup. S dečkima bi možda brže napravili dobar rezultat, no s djevojkama taj rezultat puno duže traje, jer ga znaju održavati. Ovisi od generacije do generacije. Vrlo veliki problem bi bio što je velika konkurencija u muškom sportu, dakle imate druge sportove gdje dečki imaju veći izbor nego djevojke u gradu. Ako bi netko jednoga dana to pokušao pružit ću mu podršku, ali se ne vidim u tome. Ovo sa ženskim klubom je dosta ozbiljna stvar, a ove godine sam već uključen i u trenersku komisiju na razini cijele Hrvatske, odnosno zadužen sam za područje Slavonije i Baranje kao recimo to tako nekakav predavač, potom se nalazim u stožeru juniorske reprezentacije zadužen za skautiranje u Slavoniji i Baranji, te pomažem ljudima u kadetskoj reprezentaciji. Dakle, to iziskuje dosta vremena ako ćete raditi kvalitetno. A već su neke naše djevojke u reprezentaciji, pa treba i s njima dodatno raditi. Tu su individualni treninzi, a da si sad još stavim na vrat, fizički nije moguće. Možda nekim ljudima to zvuči nestvarno, ali mi na ovome nećemo stati. Nama je cilj da postanemo odbojkaško središte u Hrvatskoj. Još ćemo pojačati rad u školi odbojke, dosta stvari mislim promjeniti. Dakle, nije tu samo u pitanju igranje 1. lige, nego da se još više omasovimo i da se uključimo u što više mlađih dobnih kategorija.”
Osim što je i klub napredovao, osobno si se i ti kao trener usavršavao, odnosno imaš najvišu odbojkašku licencu u Hrvatskoj, je li tako?
“Da, imam trenutno najvišu odbojkašku licencu u Hrvatskoj, odnosno A licencu za trenera. No, postoji veliki problem ne samo u odbojci, nego i u drugim sportovima u Hrvatskoj. Ljudi možda ne znaju, ali od 2017. godine Zakon o sportu ide u punu primjenu. Trenutno stanje je takvo da više od 13.000 trenera u Hrvatskoj neće imati uvjete za rad, neće moći dobivati licencu svojih matičnih saveza, neće moći završavati neke interne tečajeve, jer to neće biti priznato od strane Vlade RH, a i nije usklađeno s propisima Europske unije. Minimalno će se tražiti viša trenerska škola ili fakultet. Kažem, ima tu velikih problema. Dosta je problema u mlađim dobnim skupina. Čak imamo podatak da negdje oko 63% trenera u odbojkaškom sportu nema nikakvu dokumentaciju i licencu. Nije to toliko loš podatak, koliko alarmantan, dosta ljudi znaju raditi taj posao, ali rade to na krivi način.”
Za kraj razgovora, imaš li nekakvu posebnu zahvalu za nekoga, odnosno možeš li nekoga posebno istaknuti u ovih 15 godina rada i postojanja ŽOK “Nova Gradiška”, a koji je puno toga dao za ovaj klub?
“Ima puno ljudi kojima mogu zahvaliti, prvo mogu zahvaliti tebi i Radiju Nova Gradiška. Da bi se rezultat ostvario moraju se kockice složiti u jedan mozaik. Normalno je da su djevojke na terenu ogledalo cijelog rada. No, iza njih stoji jedna ambiciozna uprava, ambiciozna u smislu da nikada ništa ne smije nedostajati. Sve to vodi naš predsjednik Borislav Vidošić kojemu sam neizmjerno zahvalan, mislim zahvalan, to je jedno uzajamno poštovanje, jer mi se poznajemo i nešto duže od ovog kluba. To je jedan stvarno odličan spotski entuzijast koji je od 0 do 24 sata u odbojci. Ima tu još dosta ljudi, da sada sve ne spominjem, a tu su prije svega roditelji igračica koji su pomogli samim time što voze djecu na trening. Činjenica je da će vam svi priskočiti u pomoć kada imate rezultat. To sam i rekao na skupštini kluba ove godine. Ovo što su djevojke napravili u prvoj B ligi nije nitko napravio u do sada u Hrvatskoj. Nova Gradiška 53 godine nije imala A ligaša u loptačkom sportu. Ono što veseli je da djevojke niti jednu utakmicu nisu igrale sa svojim maksimumom, a nisu imale niti jedan poraz. Tu ima još jako puno prostora za napredak. Normalno da će doći i poraz u A ligi i ne treba sad govoriti za te djevojke nakon druge ili treće utakmice da ne valjaju ili slično. Normalno da će biti ispočetka problem oko adaptacije, ali one nisu više curice, nego formirane igračice s imenom i prezimenom. Neke su već i reprezentativke i ukoliko ne bude bilo ozljeda mislim da ćemo moći igrati sa svima bez problema. 12. kolovoza kreću pripreme i iskreno se veselim novoj sezoni.”
Autor: Nikola Knežević
