Iako “Partiju ne čini program, nego njezini ljudi” držim kako bi oni koji pokušaju ‘pojesti’ stranku mogli ugušiti sebe, jer je to prevelik zalogaj i za kapitalce veće od kandidata s liste SDP-a u V. izbornoj jedinici.
Kao veliki narodni tribun i/li mecena, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina (SDP), jučer točno u podne, s generalnim direktorom “Hrvatskih voda”, Ivicom Plišićem (SDP), gradonačelnikom Nove Gradiške, Željkom Bigovićem (HDZ), načelnicima općina Rešetari i Cernik, Zlatkom Agaom (HSLS) i Nikolom Jugovićem (HDZ) te direktor komunalnog poduzeća “Slavča”, Ivanom Mikićem (HDZ), u Novoj Gradiški potpisao je tri vrijedna dokumenta: Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, Ugovor o sufinanciranju te Ugovor o partnerstvu za infrastrukturne projekte iz područja voda ‘Razvoj vodnokomunalne infrastrukture Nova Gradiška’.
Preferencijalni glasovi trebali bi biti posljedica dobrog ‘minulog rada’, a ne lošeg predizbornog lobiranja.
Ukupno procijenjena vrijednosti ove investicije je 179 milijuna kuna, od čega Europska unija financira 70,3 posto. Projekt obuhvaća mrežu sustava javne vodoopskrbe i odvodnje na dijelu aglomeracije koju čine grad Nova Gradiška te općine Cernik i Rešetari.
Izvrstan događaj (hrvatski – event), organiziran u samom finišu predizborne kampanje, SDP-ovoj listi u V. izbornoj jedinici trebao je donijeti velik broj glasova. Pače, domicilnom i sve popularnijem ministru Jakovini, samo ovaj događaj, trebao je donijeti nekoliko tisuća preferencijalnih glasova i na taj način, u stranci učiniti ga važnijim, a predsjedniku još bližim, ako ne i dražim. Naime, u prezidencijalnim političkim partijama kakve Hrvatska ima, važnije je biti omiljen predsjedniku, nego članovima stranke ili biračkom tijelu.
Tenkovskom granatom na poljskog miša
Trebao je, a vjerojatno neće – jer ‘event’ organiziran je jako traljavo i pomalo egocentrično. Umjesto da je viđen od puno ljudi i zabilježen od puno medija te, posljedično, s pravom, uzrokovao lavinu odobravanja za stranku i ministra, događaju je prisustvovalo tek par dužnosnika od kojih više od “70,3 posto” nisu bili ni birači ni članovi SDP-a. Vojnički rečeno, Jakovina je tenkovsku granatu ispalio u poljskog miša i pritom promašio.
Trčeći za preferencijalnim glasovima, prvi put javno, ljudi SDP-a demonstrirali su kako im je važniji njihov status u stranci nego status stranke u društvu, što je za ‘ideološku’ i ‘monolitnu’ stranku ravno diverziji.
I nije to jedina ‘egocentrična’ manira koju su pokazali kandidati SDP-a u V. izbornoj jedinici. Trčeći za preferencijalnim glasovima, prvi put javno, ljudi SDP-a demonstrirali su kako im je važniji njihov status u stranci nego status stranke u društvu, što je za ‘ideološku’ i ‘monolitnu’ stranku ravno diverziji.
Sveučilišni profesor kao građanin vulgaris
Vođa brodskih SDP-ovaca – inače samozatajan, obrazovan i dobro situiran – sveučilišni profesor dr. Roberto Lujić, odlučio je ublažiti moguće efekte solo kampanje koju vodi Jakovina te je i sam tiskao nekakav letak na kojem poziva birače neka glasaju upravo za njega, a ne za, primarno, Jakovinu, jer on mu je permanentni izravni suparnik u borbi za poziciju ‘capo di tutti capi’ u Brodsko-posavskoj županiji.
Dobro, Lujića je moguće i razumjeti jer on je predsjednik najveće organizacije u županiji i nema samo jednog ‘consigliere-a’ koji ga guraju na postupke kakve njemu samome nikada na pamet ne bi pale. Međutim, nije moguće razumjeti, što će individualna ‘letak kampanja’ i borba za preferencijalni glas sveučilišnoj profesorici dr. Emini Berbić Kolar? Ženi koja je nedavno, na ovdašnjoj dalekovidnici – predstavljajući sebe, svoju stranku i njezin program – pameću, razgovjetnošću, jezgrovitošću, odlučnošću, senzibilnošću, nepokolebljivošću, iskričavošću, općom dominantnošću… zasjenila sve protukandidate u studiju. Činilo se kako je konačno i SDP promaknuo nekog tko ima personality; nekog tko misli svojom glavom; nekog tko više cijeni ono što ima – znanje, obitelj i društveni ugled – nego ono za što se (i) letkom bori, partijski status.
U pitanju je prizemna unutarstranačka borba za mjesta na hijerarhijskoj ljestvici unutarstranačke moći, na štetu jedinstva i snage stranke u cjelini.
Epidemija prizemne unutarstranačke borbe
Očito, netko u partiji pokrenuo je epidemiju prizemne unutarstranačke borbe za individualna mjesta na hijerarhijskoj ljestvici unutarstranačke moći, a sve na štetu jedinstva i snage stranke u cjelini. Naime, preferencijalni glasovi trebali bi biti posljedica dobrog ‘minulog rada’, a ne lošeg predizbornog lobiranja.
Pritom, dakako, ne mislim da je stranka sve, a njezini članovi ništa. Dapače, kao bivši član SPD-a Zapadne Njemačke podsjetit ću kako je predsjednik te ugledne stranke, Willy Brandt, govorio: “Partiju ne čini program, nego njezini ljudi”. Unatoč tome, držim kako bi oni koji pokušaju ‘pojesti’ stranku mogli ugušiti sebe, jer je to prevelik zalogaj i za kapitalce veće od kandidata s liste SDP-a u V. izbornoj jedinici.
Autor: Jerko Zovak / SBplus
