Članovi Hrvatske kulturno umjetničke udruge “Trenk”, njena obitelj, brojni prijatelji i sugrađani opraštaju se od naše sugrađanke, dugogodišnje članice i predsjednice udruge, Verice Vuković.
Verica Vuković [19.4.1951.-14.5.2024.]
S velikom tugom pišemo i još uvijek ne vjerujemo; sinoć nas je nakon kratke i teške bolesti napustila naša voljena predsjednica udruge, Verica Vuković.
Iznimna žena iza koje će ostati trag kakav samo rijetke i posebne osobe ostave. Brižna majka, baka, sestra i prijateljica, za svakoga je imala toplu riječ i osmijeh. Takve ćemo je se sjećati uvijek.
U nasljeđe nam ostavlja brigu za društvo, jer je ona za folklor živjela i u njemu uživala.
Bila je osnivač naše udruge davne 1994., a ponosno smo je uvijek jednoglasno birali za predsjednicu. Ne možemo zamisliti nikoga drugoga na toj funkciji sve ove godine, a nadali smo se i ubuduće.
Trebat će nam puno vremena da se smanje suze i tuga.
Njezinim sinovima Igoru i Damiru, unucima Nikolini, Martini, Dominiku, Sarah i Niki, bratu Vladi i cijeloj obitelji izražavamo iskrenu sućut.
“Sto je mir duši mojoj… Je li cvrkut sto ga jutrom čujem.. je li zraka sunca, stisak ruke, pogled iskren.. može li tišinu prekinut obzor sto ga život pruža.. ili nadu dati tek tren poznanstva.. čisti li se duša suzom što teret tuge nosi ili blagošću, nježnošću, zagrljajem duha u tek jednoj rijeci… na putima zemnim sad tek spomen stoji, no u dusi i taj otkucaj vijekom ce kucati, da vrijedi život i vrijedi ljubav… da vrijedi čežnja i vrijedi blagost.. tek dobrotom ogrnut se trebaš i mir ćeš svojoj duši naći..” (Ivana Lagundžić Trbuk)
Njeni “Trenkovci”
Vericu su poznavali brojni naši sugrađani i žitelji novogradiškog kraja. Uvijek vesela, vedra, brižna, uvijek je imala toplu riječ, savjet i utjehu za svakoga…
Veliki prijatelj, a nadasve čovjek!
Draga naša Verice, počivala u miru Božjem!
Komentari
