Oprostiti se s tobom na ovakav način, izuzetno je teško, ali i časno. Ti to zaslužuješ. Stoga ću, onako kako si nas uvijek učio, pokušati biti na visini zadatka u najtežim trenutcima.
Rijetki su ljudi koji imaju sposobnost toliko samozatajno, a opet toliko snažno, utjecati na ljudske živote. I zauvijek ih promijeniti. Ti si bio od takvih među nama. I dok kucaš na nebeska vrata, događa se to prerano. Prerano za nas koji smo te voljeli i poštivali. Neizmjerno smo tužni, jer naš radio, u pola melodije, zauvijek ostaje bez svoje najvažnije karike.
I kako zapravo novim generacijama objasniti što je radio bio Rajku i što smo mu bili svi mi. Koji smo, poput njega, učili živjeti čaroliju radija? Rajko Aleksić utkao je sebe u novogradiški radio, baš kako je svima nama, koji smo imali čast raditi i živjeti s njim, u krvotok utkao radio. Radio je bio i ostao Rajkova ljubav, životno opredjeljenje i strast. Jer, posao na radiju se ne odrađuje, govorio je Rajko. Radio se živi. I tu čaroliju jednostavno ili imaš ili nemaš u sebi. I baš poput glazbe koja je bila njegov neodvojivi dio, a koja odzvanja i nakon što melodija završi, Rajko će uvijek biti s nama i s radiom, iako će su puštati ili slagati netko drugi, vođen njegovom nevidljivom rukom.
I naša radijska ekipa ostaje bez svog istinskog znalca majstora struke koji je svaki dio radija poznavao u dušu, istovremeno ga nesebično dijeleći i prenoseći na neke nove generacije. Pamtit ćemo trajno sve njegove ideje i nepogrešivi instinkt. Rajko je u šali, na redakcijskim okupljanjima, znao reći, radio mora biti radioaktivan, uvijek nov, dinamičan i zanimljiv, a sve ima svoju radio priču. Upravo te ljudske priče je volio, znao dijeliti i slušati iznad svega.
Bio je neiscrpna enciklopedija glazbenog znanja, hodajući juke-box, radijski čarobnjak.
S neizmjernim poštovanjem sjećat ćemo se uvijek svih naših dragih i ugodnih zajedničkih godina, ali i onih drugih, prepunih izazova i iskušenja, kada nije bilo tako, a ti, od radija i od svih nas, nisi odustajao. I onda smo izdržali zbog tebe i onda si nam ti, svojom energijom i zaraznim optimizmom davao snagu. Dragi naš Rajko, ništa od svega ovoga nećemo i ne možemo zaboraviti zbog tebe. Volio si ljude i život u svim njegovim nijansama i glazbenim tonovima. Ljudi su zbog toga voljeli i tebe.
Uz neizmjernu tugu, danas smo i ponosni što smo te poznavali , što si nam bio prijatelj i mentor, ponosni, što su, toliki među nama, i poznati i nepoznati, prepoznali tvoju ljudsku i radijsku veličinu. Želimo ti mirne snove i pronađi tamo gore neko mjesto gdje ćeš uživati, mjesto kao što je naš radio u koji si uvijek dolazio i u najtežim trenucima i koje je za tebe bilo kao vlastiti dom. Mjesto gdje ćeš se uvijek osjećati dobro bez obzira na sve probleme i prepreke.
Kažu – Bog uzima najbolje, a ti si dokazao da si najbolji. Stoga te nikada nećemo zaboraviti i zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima.
