O knjigama, ali i pisanju bilo je riječi večeras ( četvrtak, 13.lipnja ), u prostoru novogradiške Gradske knjižnice, na promociji na kakvu niste navikli. S autorom, ali i žanrom, kakve niste očekivali. Jer, iako je odavno poznato kako ima nešto kreativno-književno u vodi koju piju Novogradiščani, i iz koje su već zagrabili Ivo Štivičić, Tito Bilopavlović i Miro Gavran, do nedavno nije bilo poznato kako se nove književne nade kriju i među gimnazijalcima. Otkrila je to profesorica, mentorica Ljiljana Ptačnik, i usmjerila, ali i progurala izvan učionice, do čitatelja i polica knjižnica.
U ugodnoj, opuštenoj atmosferi, sličnoj prijateljskom razgovoru na kavi, znatiželjnim školskim kolegama, profesorima, predstavnicima medija ( onima koji ovakve događaje posebno vole, a nemaju im često priliku nazočiti ) , ali i zaljubljenicima u knjigu, svoj prvi roman predstavio je Emil Valla, učenik 3.razreda novogradiške Gimnazije, plesač, tinejdžer koji voli pohanu piletinu i pire krumpir, a ne voli blitvu, blizanac u horoskopu, srednjoškolac toliko sličan svim drugim srednjoškolcima, ali i toliko različit od svih njih. Jer, malo se njih može pohvaliti izdanim romanom, ali i upornošću i samoćom kakvu, vrlo često, zahtijeva ozbiljan spisateljski rad. Roman “Igra zvana smrt”, na tragu Stine-a, omiljenog mu kolege-književnika i svojevrsnog uzora, s blagim utjecajem Edgara Alana Poa, ali i Agathe Christie, horor je priča prepuna, kako smo mogli saznati, zagonetki, Tarantinovskih motiva, detektiva, tajanstvene atmosfere, ali i nepoznatog ubojice, priča koja zahtijeva svoj nastavak, ali i nudi lakoću i užitak čitanja.
Pisan u maniri “intuitivnog postmoderizma”, kako je njegov književni pravac nazvala profesorica Ljiljana Ptačnik ( jer je elemente postmodernističkog romana mladi autor nekako intuitivno “napipao” ) , predstavljeni roman mogao bi biti tek početak još jedne uspješne, novogradiške književne priče. A, priča s nastavkom mogla bi i trebala postati i ideja o redovnom druženju uz knjigu, ali i češćim promocijama organiziranim na ovakav način u prostoru novogradiške Gradske knjižnice. Ideja je puno, kao i energije i kreativnih pojedinaca unutar tima, potvrdila je i ravnateljica Gradske knjižnice, Biljana Dakić. Za ovu večerašnju koja je šarmom, jednostavnošću i neopterećenošću, neodoljivo podsjećala na čuvena knjiška druženja u zagrebačkoj “Booksi”, s okusom domaće atmosfere, pobrinuo se Leo Sokić, knjižničar, mr.informatologije.
Kažu kako su ljetni mjeseci onaj dio godine u kojem za knjigom posegnu čak i oni koji se, inače nemaju običaj opuštati na takav način. Stoga, isprike nemate. Želite li otkriti strašnu tajnu, ali i shvatiti zašto su knjige najbolji prijatelji, roman mladog Novogradiščanina Emila Valle , čeka na vas. A, svakom je književniku ( bez obzira na dužinu spisateljskog staža ) potvrda čitatelja najveća nagrada. Dok ne stignu one prave, nagrade struke, što Emilu iskreno želimo.
PS/ u tom smislu i autorica teksta trebala bi sačuvati večeras snimljeni razgovor, Emilov prvi službeni medijski nastup u ulozi pisca. Jer, obzirom na karijeru koju mu predviđa i njegova mentorica, jednog bi ga dana mogla dobro unovčiti…
Autor: Simonida Tarbuk
