Martina Japundžić dala je novu dimneziju poimanja bloga i to upućujući na nesreću koja je zadesila našeg Novogradiščanina Hrvoja Modrića, kojem je potrebna naša pomoć. Predstavila je svog rođaka, prijatelja, buraza na jednostavan, topao i iskren način, a mi prenosimo svako njeno napisano slovo, jer Hrvoje to zaslužuje !!!

Da mi je netko rekao prije pola godine da ću pisati ovaj tekst za rođaka, rekla bih nema šanse, ali nažalost i to sam doživjela.

Tko je Hrvoje Modrić?

Kako da vam predstavim mog “buraza”…
Otkako znam Hrvu, ja imam brata.
Davno mi je rekao : “Gledaj Martina, ti nemaš rođenog brata, ja sam ti rođak, ali znaj da na mene uvijek možeš računati i da sam ti ja taj stariji brat.”
Eto, zato je moj Hrva meni buraz 😉
Dok sam bila manja uvijek sam govorila, kad se budem udavati, ako to bude u crkvi,
buraz će me dovesti do oltara 😉
Nisam išla pred oltar, al pred matičara jesam i buraz je bio tu, proslavio s nama ulazak
u taj novi bračni svijet.

Buraz inače igra košarku, otkako znam za njega cijeli njegov svijet je košarkaška lopta i koš.
Još devedesetih godina on i njegova dva frenda su dolazili kod nas, jer su po cijeloj Hrvatskoj igrali
po natjecanjima u uličnoj košarci, streetball ili hakl, kako god hoćete.
Naravno, Hrva, Matko i Krešo su odnosili nagrade u većini gradova.
Da ne govorim koliko su biličke cure ludile za njima kad bi došli 😉

Sjećam se 2003. ili 2004. godine bile smo sestra i ja u Zagrebu.
Hrva došao, nije znao da smo tu i prvo što nam je pokazao s ponosom su bile
njegove Iverson patike za košarku!
U to vrijeme Iverson je bio car careva u košarci, a on mu se divio 😉
Ali njegova posebna ljubav iz košarke je uvijek bio i ostao, Dražen Petrović.
Trenutačno ne znam nikog tko toliko cijeni i voli Dražena i njegovu igru.
Kada se konačno smjestio Draženov spomenik na Baldekinu, imala sam Hrvu gdje odvesti.
Napravili smo đir do Baldekina, pokazala mu teren, spomenik i konačno Draženov stan.
Iako je bio zatvoren tada, bar smo došli do ulaznih vrata.
Sjećam se uzbuđenja mog Hrve kad se penjao uz stepenice prema stanu na prvom katu:
” Čekaj…ti meni sad hoćeš reći da je Dražen išao uz ove stepenice svaki dan, da je hodao ovuda, da su ovo vrata njegovog stana…čekaj…i ova kvaka sve to njegovo?”

Eto to je moj Hrva, radovao se što je prošao stepenicama kojim je Dražen prolazio, zar postoji veća sreća u životu, radovati se malim stvarima.

Zabilježili smo trenutak, fotografijom, jer kakav bi to bio obilazak a da se ne uslikamo, uz obećanje da kad otvore stan, dolazimo opet 😉

Nedavno su me pitali :”Pa dobro, ali kakve veze ima tvoj rođak sa Šibenikom?”
Evo baš ove veze, volio je Dražena, njegovu igru i mislim da smo poveznica između
Hrve i Šibenika, Dražen i ja.
Moj Hrva je meni sve, trenutačno ne postoji veća želja u mom srcu nego da on počne govoriti, hodati i zezat nas na onaj svoj način “frende, ako si izgubio dobitak, dobio si gubitak”.
Samo se treba snaći i s tim, ako ste razumjeli što je htio reći.

E sad, što je s mojim Hrvom?
Moj Hrva igra košarku…da da, stvarno 😉
Za jedan klub KK Strmac u Slavoniji, točnije Nova Gradiška.
Još u prosincu igrao je utakmicu koja je preokrenula ne samo njemu život, nego svima nama koji
ga volimo.
Sudario se s dva igrača u trku za loptom, zadobio udarac u glavu od čega mu se malo zavrtjelo.
Par trenutaka kasnije, nastavio je igrati do kraja utakmice.
Sve je bilo u redu do par dana kasnije, kada je osjetio glavobolju i mučninu.
Nakon što se u Zagrebu srušio i završio na operacijskom stolu, utvrđen je izljev krvi u mozak.
Bila je to večer borbe za život, molitve i svih mogućih filmova u glavi koje ne možete zamisliti.
Jednostavno mi nije išlo u glavu da baš on to prolazi.
Koji dan poslije došlo je do komplikacija, pa je hitno operiran gdje mu je život doslovce visio o koncu.
Na trenutak se zapitaš, kako je moguće da Hrva to prolazi. On koji je duša od čovjeka, vrijedan, pažljiv, jedna dobra duša za koju znam da mrava ne bi zgazio.
Jednostavno mi nije išlo u glavu, zar je to tako, zar dobri ljudi moraju prolaziti muke, zar je to fer?

Na njegovo buđenje smo čekali skoro dva mjeseca, svaki pokret koji napravi nama je telefonski razgovor od sat vremena s onim : Ma to je naš Hrva, bit će on dobro!
Proveli smo dane radosti čekajući da nam jave kako napreduje : “Hrva pomjerio prst! Hrva gleda pravo, eto gleda!”
Ili kad drugi buraz nazove i kaže :” Ej, ma meni je Hrva danas odlično!”

Najbolji trenutak Hrvinog oporavka je bio :”Hrva trepnuo i potvrdio da nas čuje!!”
Taj telefonski razgovor mogu usporedit s onim kad dobijete na lotu 150 puta 😉

Jednostavno plačemo od sreće nekoliko sati i samo na njega mislimo.
Vjerujte, ne postoji ništa ljepše u životu, nego čuti dobru vijest poput takve.

Moj Hrva je sada u toplicama, rade s njim vježbe svaki dan, malo plače jer kuži di je i kroz što mora proći, a vjerojatno bi odmah skočio na noge 😉
Takav je Hrva, fajter cijeli život!
Što želi i hoće, izbori se za to! Zato mislim da će i ovu borbu proći snažno, baš onako kako on to najbolje zna.

Njegov klub iz Nove Gradiške, njegovi prijatelji i svi koji ga vole otvorili su za njega
poseban račun i krenuli su s humanitarnim akcijama za Hrvu, da nam što brže stane na noge i bude onaj stari “frend” kako smo ga zvali u zezanciji 😉
Naš poznati košarkaš Matej Mamić i naš sugrađanin, Šibenčanin Jure Kulazo su prošli istu situaciju
i izišli kao borci, pa će tako i naš Hrva!
Nažalost, Hrvoje Ćustić, nogometaš Zadra nije imao sreće poput mog Hrve, ali ne prođe dan
kad ga se ne sjetim.
Zato dragi moji, boriti se moramo!

Na vama je da pomognete, bilo to donacijom ili molitvom, mi ćemo vam uvijek biti zahvalni!
Znate da Bog čuva hrabre, pa se nadamo da će tako i nas 😉
Znam da tekst nije kao tekstovi koje čitate svakodnevno u novinama, jer ovo su samo moje riječi, iskrene i vođene emocijama, ali se nadam da će u vama probuditi dovoljno emocija da na trenutak
pomislite na mog Hrvu 😉
Meni je to dosta, da znam da mi u ovoj borbi nismo sami, samo to, a ostalo će doći samo od sebe.

Hvala svim ljudima dobre volje, klubovima, portalima, prijateljima koji su izašli
u susret da nam pomognu, bilo to riječju potpore ili djelom, hvala vam ljudi dragi, vi ste naše gorivo!

Moram se zahvaliti svim kolegama novinarima koji prenose ovu humanitarnu akciju, klubovima poput KK Jolly JBŠ, koji su za Hrvu spremili dres s potpisima potpore. Hrvatskom košarkaškom savezu koji će pomoći Hrvi, gospodinu Perasoviću koji je razgovarao s članovima kluba, te svima ostalima koji su uključeni u ovu humanitarni akciju.

Posebno ekipi iz Nove Gradiške koja toliko voli Hrvu i bori se da nam što prije ozdravi!
Vjerujte, male stvari čine čovjeka i onaj trenutak kad vam ljudi kažu iskreno:
“Bit će to sve dobro, nemoj se sikirati. Samo hrabro!”.
To nam daje snagu da guramo dalje za Hrvu!

Dragi moji Šibenčani i svi vi koji ste bar jednom bili u objektivu moga foto aparata,
podijelite ovo dalje, pomozite da moj Hrva što brže ozdravi! Ne samo Šibenik, nego i svi ostali!

Neka Hrva zna da je Draženov grad uz njega!

Ovo je račun koji je KK “Strmac” otvorio za Hrvu :

Pridruženi žiro račun KK “Strmac”
Zagrebačka Banka
HR64 2360 0001 5015 88124.
Opis plaćanja “donacija za Hrvoje Modrić”

Svi koji želite kontaktirati klub izravno, javite se :

Ivan Dobričić:    091/1944- 813         

Hvala od srca svima! Znam da ćete pomoći, pa tko ne bi 😉

Sve fotografije i tekst dozvoljeno je objavljivati, šerati i dijeliti.

Još jednom, hvala što prenosite ovu priču i pomažete našem Hrvi!

Martina Japundžić

IZVOR: http://biliceinfo.blogspot.com/2015/04/humanitarna-akcija-svi-smo-uz-tebe-hrva.html

Autor: RADIO NG

Komentari
Prethodni članakCijena litre benzina i preko 11 kuna?
Sljedeći članakJesmo li rekorderi: vozio 254 km/h, biciklist imao 2,97 promila alkohola u krvi