“Spajanje bolnica se radi na silu ( a sve što se radi na silu nema efekta). Bez suradnje s osnivačima (u ovom slučaju županijama) ne može se provoditi takva mjera. Spajanje bolnica na ovakav način nije nikakva racionalizacija (umjesto 2 ravnatelja 1, umjesto 2 vijeća 1).
Postavlja se pitanje ako su bivši ravnatelji i bivša vijeća smijenjeni zbog gubitaka, pa su na njihova mjesta postavljeni sanacijski upravitelji i sanacijska vijeća – a i oni proizvode gubitke, hoće li i oni biti smijenjeni. Dakle gubitci nisu posljedica upravljačkih struktura već cijelog sustava.
Ostojić je svojevremeno s pravom kritizirao Milanovića kada je on spajao bolnice bez rasprave i na silu, a sada čini isto. Nema javne rasprave, nema suradnje s osnivačima. Sanirani su klinički bolnički centri, a gdje su novci za sanaciju županijskih bolnica?
Spajanje bolnica može biti samo na principu centara izvrsnosti, a ne ovako, jer na kraju može se dogoditi kao u Litvi da se bolnica prvo isprazni, a onda i sruši.
Tražimo da se prvo objavi javnosti master –plan, zatim vrati izdvajanje za zdravstvo s 13 na 15%, da se izdvoji HZZO iz riznice i restrukturira u modernu osiguravajuću kuću, a ne da ostane socijalistički mastodont kao što je sada.
Županijske bolnice ne mogu biti taoci katastrofalnog Linićevog poteza smanjenja za izdvajanje za zdravstvo na 13%.
U ovako zamišljenoj nazovi reformi zdravstva izgubio se pacijent, a time i smisao postojanja zdravstvenog sustava.”
Ružica Vidaković, predsjednica Županijskog vijeća HSLS-a BPŽ
