Geslo ovogodišnjeg Hoda je: „Izaberi život! I majku i dijete.” Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene istine da čovjekov život započinje začećem, ove godine slavimo život u čak 17 hrvatskih gradova, a danas se za život hodalo u u gradu djece i mladih, Slavonskom Brodu, koji je i ove godine želio pokazati da poštuje život i dostojanstvo svakog čovjeka.
Ovim Hodom za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život, osobito život začetog djeteta koji je vrijedan življenja i ljubavi! Ovo je potvrda naše snage, identiteta i vrijednosti koje njegujemo. Zajedno gradimo društvo koje stavlja život, obitelj i dostojanstvo svakog čovjeka na prvo mjesto. Stajemo u obranu najranjivijih i najnježnijih, a to su nerođena djeca. Neka nam Hrvatska bude puna radosti, dječjeg osmijeha, majki koje se ne boje života i očeva koji hrabro stoje uz svoju obitelj.
Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti jer se događa na zakonit način. Zato se zalažemo za promjene koje će kulturu života staviti u prvi plan i osigurati zaštitu i podršku ženama i djeci.
Maja Mihelc, koordinatorica Hoda za život u Slavonskom Brodu istaknula je: „Okupili smo se danas ovdje jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete, jer znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku. Kroz Hod za život u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. One su raskrinkale laž da pobačaj „osnažuje“ ženu. Žene koje su imale pobačaj svjedoče da je on bio rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline ili društva. I mislim da je teško pronaći ženu koja se nije, kad tad, pokajala što je dopustila usmrćivanje vlastitoga djeteta u svojoj utrobi! S tim je jako teško živjeti! Pobačaj je duboka rana na srcu svake majke! Ove godine hodamo za svaku majku, za svako dijete, za svako srce koje još kuca pod majčinim srcem – da nikad ne utihne! Svatko od nas ima društvenu odgovornost reći da se protivi prekidanju života nerođene djece! Ne možeš biti nekome uzor i humanist, a istovremeno podržavati zakon koji dopušta usmrćivanje života u majčinoj utrobi. Ne možeš se zvati borcem za prava dok ti pravo na život nije na vrhu ljestvice. Pa zar je borba, humano, ljudski… zalagati se za prekid života onih najnježnijih među nama – nerođenog djeteta?! Dijete pod srcem majke mora biti najzaštićenije! Vi ste svojim dolaskom ovdje pokazali da želite biti dio priče o životu, da želite biti oni koji će štititi i braniti život, od njegovog začeća do prirodne smrti! Mi nismo birali zakon kojim je dopušteno prekinuti život nerođenog djeteta! Mi želimo zakon koji se temelji na znanosti, želimo zakon koji apsolutno štiti život! Ne odustajmo od borbe za svaki ljudski život, osobito za život nerođenog djeteta!” naglasila je Mihelc.
Ove godine imali smo priliku čuti snažna svjedočanstva o ljubavi i podršci koja omogućuje prevladavanje brojnih životnih izazova, čak i onih koji se čine teški i zahtjevni. Ta osobna iskustva šalju snažnu poruku o prihvaćanju, borbi za život i vjeru u vrijednost svakog čovjeka.
Marina Bulat, majka troje djece, hrabro je posvjedočila kako je u trudnoći unatoč „prijedlozima” liječnika na pobačaj, izabrala život za svoga sina. Istaknula je da je ljubav prema djetetu uvijek bila jača od straha i patnje. „Moga dječaka su već otpisali, a on je bio živ i borio se kao najhrabriji ratnik na granici između života i smrti. Imala sam i još uvijek imam priliku biti uz njega, govoriti mu najljepše riječi, hrabriti ga, ljubiti mu obraze i ručice i dati mu svu ljubav jer mi je čast biti majka tom djetetu. Ovakvih svjedočanstava i još težih ima nebrojeno, ali mi ih često ne znamo jer prečesto zatvaramo srca pred životom. Zbog mnogih razloga živimo kao da se patnja koja je sastavni dio života događa negdje drugdje i nekome drugome. Bježimo od patnje, ne razumijemo ju i ne prihvaćamo. Ako idemo za lažnim slikama ispunjenja, obitelji, života, lutat ćemo bez prestanka pokušavajući doseći nešto što ne postoji. Meni je kao majci trebala pomoć da shvatim i prihvatim. Još dok je moj dječak bio u borbi za život, morala sam se suočiti s tim da će možda umrijeti. I ne želim tu bol nikome, ali želim da svi znaju da ima nas koji smo tu bol iskusili, dok su neki tu okrutnu stvarnost i doživjeli.
Svim roditeljima koji su suočeni s pitanjem zadržati trudnoću ili ne, zbog njihovih ili djetetovih dijagnoza, želim da dobiju pomoć. Da se suoče, da pokušaju prihvatiti, i da mu, ako dijete treba otići, pruže priliku da ode uz poljupce, nježnost, suze, bol, hrabrost i ljubav svojih roditelja. A sebi da dopuste imati čast biti otac i majka tom djetetu. I dok postoji i najmanja mogućnost da nerođena djeca budu jednom veliki mali lavići, želim da bude što više ljudi koji će posvjedočiti da se vrijedi boriti za život”, hrabro je posvjedočila Bulat.
Dr. Marko Vučković, pedijatar, istaknuo je: „Tijekom svojega liječničkog staža susreo sam mnogo roditelja koji su za svoju djecu bili spremni napraviti sve, da ih sačuvaju i održe na životu, unatoč teškim situacijama u kojima su se našli. Biti u njihovoj blizini naučilo me je: roditelji se nikada ne boje novoga života, nego se boje za život svojega djeteta. Ili još točnije: bore se za život svojega djeteta. Nema radosnijeg trenutka nego kada doznamo da dolazi novi život. Taj trenutak mijenja sve. Mi se danas, na ovom Hodu za život, ne bojimo novoga života; mi se borimo za svaki život – od začeća do prirodne smrti. Duboko vjerujem da je u nutrini svake osobe upisana želja boriti se za život. Neki se, poput nas danas, bore hodajući za život po danjem svjetlu, uz zvukove glazbe i pjesme. No postoje i druge borbe za život, skrivene od očiju svijeta. Da bi se pomoglo boriti za život i takvim osobama, koje su se vjerojatno našle u teškim životnim situacijama, prije više mjeseci u Zagrebu je otvoren Prozor života. Prozor života je djelo kojim želimo izraziti milosrđe i osvijestiti da mnogi ostaju sami sa svojim poteškoćama te je potrebna pomoć cjelokupnog društva da dijete odraste i da najprije – preživi. Stoga molim nadležne institucije ne samo da dopuste otvaranje Prozora za život u Zagrebu, nego da ne rade protiv te inicijative gdje god da se pojavila, a zašto ne i u našem gradu!
Naše je doba vrijeme izbora: hoćemo li njegovati kulturu života i spašavati majke i djecu i pomagati najmanjima u našem društvu da prežive i da krenu u život pun potencijala – ili ćemo podržavati kulturu smrti?!
Čuvajmo svaki početak i borimo se za njega – jer u svakom početku skriva se čudo života”, istaknuo je dr. Vučković.
Ovim Hodom za život u Slavonskom Brodu još je jednom poslana snažna poruka: život nerođene djece treba štititi, jer svaki je život jedinstvena i neponovljiva prilika!
