U tijeku su radovi na popločavanju staza centralnog parka u Novoj Gradiški. Odrađeni su svi pripremni radovi i u tijeku je postavljanje tlakovica. Rekonstrukcija parka započela je prije izbora i neke političke opcije kritizirale su iste radove nazvavši ih “ekocidom” zbog pripremnih radova kopanja na kojima se vidjelo površinsko korijenje drveća. No, kao i neke druge predizborne smicalice u maniri “linije manjeg otpora” i ova će otići u ropotarnicu “predizbornih traženja dlaka u jajetu”.
Međutim, ono o čemu nitko ne govori je pitanje spomen-kosturnice u kojoj se nalaze posmrtni ostatci partizana i boraca NOB-a novogradiškog kraja.
Je li njima smetaju bageri o tome nitko nije poveo računa.
Što će biti sa posmrtnim ostatcima Milana Stanivukovića Oficira, Josipa Krajačića Prike, Uroša Popare Gorma, Hasana Kikić, Stjepana Dragomanovića Selje, Đure Smiljanića, Mirka Gembarovskog, Mirka Kljaića Starog, Zlate Dupko i Petra Gregela?
Naime, nekada se na tom mjestu, koje je danas prazna betonska okružena smećem, u čast navedenima, nalazio Spomenik palim borcima “Narod sebi”, rad eminentnog hrvatskog akademskog kipara Antuna Augustinčića. Spomenik visok 3 metra prikazivao je borca sa uzdignutom rukom i razvijenom zastavom. Nalazio se na betonskom postolju obloženom crnim mramornim pločama na kojima je ispisan stih I.G. Kovačića i prigodni natpis.
„Vaša mi pjesma vraća svjetlost oka
Ko narod silna, ko sunce visoka
Svim znanim i neznanim borcima koji dadoše živote za slobodu!
Narod komune Nova Gradiška“.
Spomenik je 1991. godine demoliran i uklonjen. Danas je “uskladišten” na prostoru parkirališta Gradske uprave.
Svaki rat nosi svoje junake i pale borce. Da li su navedeni manje vrijedniji? Nisu li oni također sudjelovali u jednom oslobodilačkom pokretu i dali svoj život za narod i slobodu. Da li su oni krivi za partizanske zločine koji su uslijedili nakon njihove pogibije i da li su oni za to krivi? Jesu li kao prvoborci uživali u visokim mirovinama?
Nisu li i oni zaslužili da im netko stavi cvijet i zapali svijeću kao što je to običaj u europskim zemljama gdje odaju pijetet poginulim antifašistima?
Nekada su se po njima zvale novogradiške ulice, škole i poduzeća.
Danas odajemo počast braniteljima, herojima Domovinskog rata koji su živote dali za današnju slobodnu Hrvatsku boreći se protiv okupatora. Što će biti sutra?
Vremena se mijenjaju. Svijet se mijenja. Da li bi voljeli da se netko za 50-ak godina na isti način ponaša prema spomenicima i grobovima poginulih branitelja Domovinskog rata? Kakav je narod koji se srami svoje prošlosti i koji ne uči iz povijesti?
Za ove podatke zasigurno neki Novogradiščani i ne znaju. Pogotovo mlađi naraštaji. Ali većina onih koji znaju, izbjegavaju tu temu.
Kao što znamo, u fazi je spomenuta rekonstrukcija parka i na ovu temu gradonačelnik Vinko Grgić dao je kratku izjavu.
– Ono što smo pregovarali je da napravimo jedan okrugli stol i da svi zajednički odlučimo svi relevantni sudionici tih pregovora moraju biti za tim stolom i naći najkvalitetnije rješenje.
Ja sam već obilazio mnoga mjesta i na centralnom i na pravoslavnom groblju gdje bi se možda mogli dislocirati ili nešto drugo. Međutim, neću ulaziti u tu problematiku. Pustit ću struku. Pustit ću ljude koji nešto znaju o tome puno kvalitetnije da nađu neko riješenje, a onda oni što odluče apsolutno ću prihvatiti.
