Novogradiški Gradski muzej mjesto je prikazivanja umjetnosti, čuvanja baštine, njegovanja moderne, promicanja umjetnika i skupljanja svega onoga što nas kulturno obogaćuje i intelektualno hrani. Novu porciju kulturnog obogaćivanja priuštio je Muzej svojim sugrađanima i putnicima namjernicima ponovno sinoć otvorivši svoja vrata izložbi slika mlade akademske slikarice Tanje Škrgatić.
Tanja Škrgatić je umjetnica iz Zagreba koja je nakon završenog gimnazijskog obrazovanja upisala zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti gdje je 2014. diplomirala Magna cum laude, u slikarskoj klasi naše gore lista, profesora Damira Sokića. Premda mlada umjetnica, Tanja iza sebe ima bogato iskustvo u realizaciji samostalnih i grupnih izložbi za koje je i nagrađivana, jer, prema riječima svoga mentora, profesora Sokića, nježna i plaha djevojka, velika je i zrela umjetnica što se itekako vidi iz njezinih djela.
Upravo Tanjina zrela djela organske apstrakcije načinjena tehnikama ulja na platnu i ulja na kartonu krasit će do kraja mjeseca izložbeni prostor Gradskog muzeja Nova Gradiška za čiju postavu je kao i obično zadužen Miroslav Pišonić.
-“Izložba slika bez naziva, sama izložba bez naziva namjerno ostavlja prostora promatračima zagledati se i zapitati se što je autor htio reći, a ekspresionizam umjetnice svatko može tumačiti na svoj način, u tome i jest draž ove izložbe”- kazao je Pišonić
Postavu izložbe koju je otvorio i sam pohvalio gradonačelnik Nove Gradiške, Vinko Grgić brojni promatrači, ali i umjetničin mentor, akademik Sokić, usporedili su s umjetnošću pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća upravo zbog spomenute zrelosti, jakog ekspresionizma i dominacije koju prikazuju djela Tanje Škrgatić.
Izložbu koja intrigira, navodi na razmišljanje i propitkivanje promatrača prokomentirao je svojedobno i poznati likovni kritičar Vanja Babić rekavši kako u Tanjinim slikama formu nije moguće razlučiti od sadržaja, ona jest sadržaj. Prateći njezine geste i mrlje, uživljavajući se u teksturu, postajemo svjesni jedne posve drugačije razine narativnosti, ili možda bolje rečeno metanarativnosti, koja se ostvaruje isključivo posredstvom živih oblika i njihove unutarnje logike postojanja. I pritom se nastavljamo pitati kako su oni nastali.
Zapitao se Babić, stoji li iza njih brižno odnjegovan i odmjeren ratio, ili možda ipak predstavljaju tragove kratkotrajna naleta energijom ispunjene inspiracije, te zaključio kako je svatko je pozvan ponuditi odgovor. I pritom, barem što se njega tiče, ne može pogriješiti.
Odgovore vjeruju iz Gradskog muzeja Nova Gradiška ponudit će do kraja mjeseca brojni posjetitelji izložbe, barem sami sebi, jer i ovu izložbu koja potiče na razmišljanje, intrigira i ostavlja prostora promatraču za maštanje, vrijedi pogledati.
