Sutradan, u petak 2. kolovoza, kada je u Jutarnjem objavljen tekst “SDP-ovac podmetnuo Vladi lažiranu odluku Gradskog vijeća”, Josip Vuković me nazvao kako bi me upozorio da se u Novoj Gradiški pratio svaki moj korak.
Praćen u gradu
– Znam s kim ste sve bili, znam tko su vaši informatori! To su loši ljudi kojima za razliku od mene nije stalo do razvoja Nove Gradiške – rekao mi je Vuković. Istog dana kao dokaz dobro organizirane špijunske službe poslao je i paparazzo fotografiju, snimljenu kroz prozor novogradiške pizzerije Polo, gdje sam ručao s onima koje Vuković smatra mojim informatorima. Na Vukovićevu ‘krunskom dokazu’ na fotografiji je uz mene dvoje čelnih ljudi novogradiškog Radio Psunja – Đurđa Aleksić i Željko Siladi, te tamošnji SDP-ovac Miroslav Šokić.
Sa SDP-ovim gradonačelnikom i saborskim zastupnikom Vukovićem imao sam unaprijed dogovoren sastanak pa smo se 1. kolovoza u 11 sati našli u njegovu uredu. Kad smo završili razgovor, primijetio sam da me od zgrade u kojoj je ured gradonačelnika do nekoliko stotina metara udaljenih prostorija Radio Psunja prati krupnija mlađa osoba. Istu sam osobu ponovno vidio i kada sam, nakon kraćeg zadržavanja, zajedno s kolegama krenuo na ručak. To je vjerojatno bila osoba koja je tajno fotografirala moj razgovor s kolegama.
Anonimna pisma
Čim sam tog 1. kolovoza ušao u gradonačelnikov ured, pokazao mi je nekakv anonimno pismo koje je navodno baš tog jutra dobio protiv glavne urednice Radio Psunja. Gradonačelnik mi je rekao da on do takvih pisama ne drži, te da ih baca u koš, no nije objasnio zašto je u gornjem desnom uglu pisma, koje je namjeravao baciti u koš, bio službeni žig grada i broj pod kojim je pismo urudžbirano.
Gradski projekti
Gradonačelnik Vuković potom je, a da ga nisam ništa pitao, osuo drvlje i kamenje po glavnoj urednici Radio Psunja; osobito se raspričao o njezinu privatnom životu. Rekao sam mu da me to savršeno ne zanima i da zbog toga nisam došao u Novu Gradišku, no on se nije dao. Nastavio je priču da taj lokalni radio o njemu i gradskoj upravi neprekidno širi laži i da je ekipi s Radio Psunja stalo da zaustavi sve projekte koje on, u cilju zapošljavanja, uspješno provodi. Potom se opet vratio na glavnu urednicu i njezin privatni život naglasivši – kao da je u pitanju nezamisliv grijeh – da nevjenčano živi s direktorom Radio Psunja. Sutradan, u onome što je nazvao demantijem teksta u Jutarnjem listu, tu je rečenicu ponovio. Prije nego što sam mu opće uspio reći da sam u Novu Gradišku došao zbog sporne odluke Gradskog vijeća, zbog čega je ministar financija Linić zatražio inspekcijski nadzor Ministarsva uprave, a odande su mi potvrdili da sjednica Gradskog vijeća o zaduživanju od 10 milijuna kuna nije održana, Vuković mi je poturio dva podeblja fascikla.
Opsjednut sabotažama
“Tu vam sve piše, sve smo vam pripremili. Nemojte se osvrtati na ono što pričaju na Radio Psunju. Rekao sam vam, ti ljudi žele sabotirati sve moje napore.” A da bi bio siguran da s njima neću kontaktirati, Vukovićeva špijunska služba stupila je u akciju. Pratili su me i tajno fotografirali, a onda to ponosno i obznanili.
“Vuković me već 11 godina prati i lažno otpužuje”
“Od 2001. sustavno me prate, tajno slikaju, a 2005 organizirali su pretres kuće i radnih prostorija pod izlikom da sam s Radija uzela milijun kuna. Šire laži da sam lakog morala i da naš radio vode kriminalci”, kaže glavna urednica Radio Psunja Đruđa Aleksić, kojoj je u predizbornim kampanjama više puta demoliran automobil. “Vuković i inače šalje doušnike da tajno snimaju neistomišljenike, a onda ih Novogradiške novine sotoniziraju”, kaže Aleksić.
Autor: Drago Hedl / jutarnji.hr
