Približava se 8. prosinca, Dan grada i blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Dan je to kada se prisjećamo svega onoga što je realizirano u proteklom razdoblju, osvrćemo se na ono što je učinjeno, ali i prezentiramo planove za budućnost. Dan je to kada želimo odati priznanje svim zaslužnim Novogradiščanima koji su, svatko na svoj način, dali doprinos ukupnom življenju Grada Nova Gradiška. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća svake godine dodjeljuju se najviša gradska priznanja, “Nagrada Grada”, “Grb Grada” i “Medalja Grada” zaslužnim građanima i ustanovama. Kako bi istaknuli i one “male”, samozatajne ljude koji svojim postojanjem i životom zasigurno zaslužuju neko od ovih gradskih priznanja odlučili smo za “Medalju Grada Nova Gradiška” kandidirati dvoje mladih Novogradiščana kojima nije bilo ni lako ni jednostavno u životu. To su Josip i Josipa Samardžija. Suočeni s životnim nedaćama, bolešću, ne posustaju i ustrajno se bore za svoje “mjesto pod suncem” i pravo na život. U prilog teksta donosimo obrazloženje koje smo uputili Odboru za javna priznanja i nagrade Grada Nova Gradiška. Ukoliko želite potpisati prijedlog za dodjelu gradskog priznanja ovim mladim ljudima, molimo Vas da dođete u Radio postaju Nova Gradiška svakim danom u vremenu od 9,00 do 15,00 sati. U subotu, 29. listopada 2016. godine možete potpisati i na “štandu” koji će biti postavljen ispred Radio postaje Nova Gradiška.
GRAD NOVA GRADIŠKA
ODBORU ZA JAVNA PRIZNANJA I NAGRADE GRADA NOVE GRADIŠKE, Trg kralja Tomislava 1
PREDMET: Prijedlog za Medalju Grada
Nova Gradiška
Poštovani, u ime građana grada Nova Gradiška i novogradiške okolice, potpisanih u prilogu ovog prijedloga za medalju Grada Nova Gradiška predlažemo za dodjelu MEDALJE GRADA Josipu i Josipi Samardžija.
U prilogu obrazloženje i dokumentacija kojom potkrepljujemo prijedlog.
Novogradiščanin Josip Samardžija rođen je 28.10.2000.godine. Dio osnovnoškolskog obrazovanja stekao je u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Novoj Gradiški, a od trećeg razreda pohađao je Osnovnu školu “Matija Gubec” u Cerniku. Josip je 2015. godine upisao prvi razred Industrijsko – obrtničke škole Nova Gradiška, smjer monter i obrađivač rezanjem i deformacijom. Nažalost, iste godine teško je obolio i 10. kolovoza dijagnosticirana mu je akutna limfoblastična leukemija s Philadelphia kromosomom. Zbog teškog i nenadanog oboljenja Josip prekida svoje školovanje i odlazi na liječenje u Klinički bolnički centar Zagreb. Zbog teške obiteljske situacije Josip je u dobi od devet godina udomljen u udomiteljskoj obitelji u Općini Cernik, a o njemu se u bolničkom liječenju koje je trajalo do srpnja ove godine brinula starija sestra Josipa. Josip je trenutno u svojoj udomiteljskoj obitelji i u fazi je reemisije. Dok se liječio, i sam borio za svoj život, shvatio je da pomažući ostalim prijateljima, također oboljelim od malignih bolesti, koje je stekao na odjelu nalazi još veću i jaču snagu da se izliječi. Nažalost, tijekom njegovog liječenja sedmero njegovih prijatelja izgubilo je život od ove i sličnih malignih bolesti, nisu uspjeli preživjeti. Padao je Josip u tugu, kao i sva ostala djeca koja su se borila sa smrću gledajući je svakodnevno u oči, ali nije posustajao boriti se i pomagati kad se osjećao bolje i ostalim prijateljima koji su bili u teškom stanju. Još je teže u njegovom srcu što zapravo one koje je trebao imati pored sebe u teškim trenucima, nije imao. Nažalost, roditeljska briga je nedostajala u onoj mjeri koju su na odjelima imala ostala djeca kojoj su njihovi roditelji davali snagu, hranili ih i prali kad to sami nisu mogli, brisali ih kad su povraćali od teških kemoterapija, tješili. Za njega je to radila sestra Josipa Samradžija, koja je postala i skrbnik malodobnom Josipu.
Ovo su oni – ponos i hrabrost Nove Gradiške i Hrvatske Josip i Josipa Samardžija
Josipa Samardžija rođena je 21.04.1997.godine u Novoj Gradiški. Završila je Osnovnu školu Ljudevita Gaja Nova Gradiška i nakon završetka srednje Industrijsko – obrtničke škole stekla je zvanje trgovca. Tijekom boravka oboljelog brata u Kliničkom bolničkom centru Zagreb odlučila je sama otići u Zagreb i brinuti o njemu. Boravila je u Bolničkom prihvatilištu Župe Bezgrješnog Srca Marijina u utočištu “Marijin dom” na Jordanovcu. Sve svoje vrijeme posvetila je brizi o bratu i njegovim potrebama. Više od godinu dana cijele dane je provodila na klinici uz brata Josipa od 08.00 do 22.00 sata, a po potrebi i duže.
Volontira u nekoliko udruga: Udruga “Hrabro dijete” Nova Gradiška, Udruga volontera Nova Gradiška i udrugama koje skrbe o djeci oboljeloj od malignih bolesti “Jak kao Jakov”, a boravila je i u Klubu HEO. S obzirom da ju je bratova bolest jako pogodila, odlučila je kako njena misija pomaganja djeci oboljeloj od malignih bolesti i općenito humanitarni rad neće završiti samo na pomoći bratu, jer su odrastali u specifično teškoj socijalnoj situaciji, bez roditeljske skrbi i života s njima, ali sreća u cijeloj nesreći je bila što su udomljeni u obitelji BLAŽENKE I ZORANA BAKUNIĆA, koja ih je pristala udomiti i nakon bolesti bez obzira na Josipinu punoljetnost. Ženu koja ih je udomila, Blaženku Bakunić smatraju drugom majkom i sve zasluge za svoj odgoj i usmjeravanje u životu, pomaganje dobili su upravo od nje. Nakon izlaska Josipa iz bolnice, vratili su se u njihov dom iako udomitelji nisu bili u obvezi primiti ih ponovno. Oni su to spremno učinili pokazujući svoje veliko srce prema njima i ljubav smatrajući ih članovima obitelji.
Josipa je upisala četvrtu godinu srednje Industrijsko – obrtničke škole, smjer komercijalist, a želja joj je jednog dana steći fakultetsko obrazovanje.
Osim Josipe, pomoć u liječenju brata Josipa pružili su i braća Danijel rođen 21.09.1993. godine i Hrvoje 02.04.1992.godine, te sestra Ana 31.11.1995.godine. Njih troje su zaposleni i zajednički pomažu dvoje nezaposlenih članova obitelji Josipa i Josipu Samardžija.
Uz sve to brat Danijel donirao je koštanu srž bratu Josipu i zapravo na taj način spasio život svom bratu.
S obzirom da ovu djecu život nije mazio, izostala je najvažnija karika u najtežem trenutku života djeteta – roditelj, iako tada malodobna JOSIPA SAMARDŽIJA postala je i otac i majka Josipu, zajedno sa svojom braćom i sestrom. Nije dopustila da na odjelu gdje se djeca liječe i umiru, a pored njih su njihovi roditelji u najtežim trenucima, JOSIP bude sam bez ikoga svoga, prekinula je školovanje i podredila svoj život njemu, a tada shvatila da može pomoći i ostalima. Stoga, zbog njihove iznimne hrabrosti i socijalne osvještenosti, humanosti, i pored svoje nesreće volontiranja u drugim udrugama i skrbi o drugoj oboljeloj djeci, jer jedna od kategorija za dodjelu MEDALJE je upravo skrb o bolesnima i volonitiranje u humanitarnim udrugama i općenito, smatramo da bi se jedna od sedam MEDALJA GRADA povodom Dana grada Nova Gradiška trebala dodijeliti ovoj hrabroj djeci velikog srca JOSIPI I JOSIPU SAMARDŽIJA.
