Države Europske unije (EU) zadale su si ambiciozan cilj da povećaju udio obnovljivih izvora energije s 8% u 2005. godini na 20% cjelokupne potrošnje energije u EU do 2020 godine.
Ovo povećanje udjela obnovljivih izvora energije je nužni doprinos u borbi s globalnim klimatskim promjenama i veliki iskorak prema većoj energetskoj neovisnosti Unije što je također vrlo važan dugoročni cilj država članica Europske unije. Jedan od izvora obnovljivih izvora energije je i biodizel.
Alternativno gorivo broj 1
Proizvodi se kemijskim procesom nazvanim transesterifikacija u kojoj se glicerin odvaja od masti i biljnog ulja. Procesom se dobiju dva proizvoda – metilni esteri (kemijsko ime za biodizel) i glicerin. Glicerin je vrijedan nusprodukt koji se koristi za proizvodnju sapuna i sličnih proizvoda. Biodizel koriste milijuni vlasnika automobila u Europi, osobito u Njemačkoj. S tržišnim udjelom od skoro 3% njemačkog tržišta dizelskim gorivima, biodizel je postao alternativno gorivo broj jedan. A kako stvari stoje u Hrvatskoj?
Ne baš obećavajuće ako je suditi po vijesti da se pred zatvaranjem nalazi tvornica Biodizel Vukovar, najveća tvornica biodizela u Republici Hrvatskoj koja godišnje može proizvesti 35.000 tona biodizela koji je sukladan s europskom normom EN 14214 i zadovoljava zahtjeve uredbi ISCC EU i REACH. Osim proizvodnje biodizela, tvrtka proizvodi i sirovi glicerin čiji je godišnji kapacitet proizvodnje približno 6.500 tona. Tvornica je zapošljavala 30-tak radnika, a razlog stavljanja lokota u bravu pojašnjava direktor proizvodnje Ivan Corn.
Za razumjevanjem bezuspješno tragali četiri godine
“Zbog slabog regulatornog okvira koji je obeshrabrujući za operatere koji se žele uključiti u područje proizvodnje biogoriva, nakon dužeg razdoblja naših nastojanja i prisutnosti u ovom segmentu, žao mi je najaviti, a obzirom da ne postoji potreban zakonodavni okvir za nastavak poslovanja da ćemo na neko vrijeme naše aktivnosti na ovom području morati svesti na minimum“, navodi Corn.
Nada za ponovno pokretanje proizvodnje
Prema njegovim riječima “nakon više od četiri godine potrage za potrebnim razumijevanjem, prihvaćanja političkih odluka, koje su nažalost, štetne ne samo za nas veći i za zaposlene te mnoge druge strane, odlučili smo naše aktivnosti u Republici Hrvatskoj staviti na čekanje. Moramo istaknuti da smo u drugim zemljama gdje smo prisutni izuzetno ponosni na ostvarene rezultate te bilježimo povećanje proizvodnje uz modernizaciju kapaciteta, dok smo u Hrvatskoj prisiljeni napraviti upravo suprotno“, zaključuje Corn dodajući kako će Bidizel Vukovar u nadi za otvaranjem potrebnih prostora u budućnosti, nastaviti čuvati sve potrebne dozvole te u periodu do uspostave potrebnog zakonodavnog okvira i tržišnih uvjeta nastojati, na zadovoljavajućoj razini, zadržati proizvodnu opremu kako bi se mogla ponovno pokrenuti proizvodnju.
Slijede penali Europske komisije?
A iza odluke o obustavi proizvode u Biodizelu Vukovarstoji stara hrvatska boljka, dobri zakoni, koji se nažalost ne provode niti itko osjeća odgovornost što je tomu tako. Naime, Biodizel Vukovar i dalje može proizvoditi biodizel – ali ga više nema kome prodati jer distributeri goriva u Hrvatskoj, iz razloga što više nema poticaja i ne žele ugroziti svoju zaradu, odbijaju miješati biodizel s običnim dizelom – iako im je to zakonska obveza. Jer, Hrvatska je kao članica EU obvezna proizvoditi određene količine biodizela i miješati ih s mineralnim dizelom. U protivnom, slijede penali Europske komisije. Međutim, i to malo koga zabrinjava jer se očito procjenjuje kako je 2020. godina, kada će Hrvatska morati Europskoj komisiji dostaviti podatke o tome koliko je biodizela proteklih nekoliko godina miješala s mineralnim dizelom, jako daleko te se još uvijek oko toga nitko ne zabrinjava.
Hoće li u Novoj Gradiški bili više sreće?
I dok slovački vlasnik Bidozel Vukovar (koncern Envien) zatvara tvornicu u Vukovaru, u ne toliko dalekoj Novoj Gradiški prije desetak dana boravili su predstavnici kanadskog fonda Uniglobe Capital Trust koji su se sastali s predstavnicima Grada Nova Gradiška i poljoprivrednicima iz okolnih općina, a zanimale su ih mogućnosti da se na poljima u novogradiškom kraju zasiju kulture potrebne za proizvodnju biodizela. Do iza blagdana Svih svetih trebalo bi se znati koliko je poljoprivrednika zainteresirano za taj projekt, a u slučaju da se osigura najmanje 7.000 hektara poljoprivrednih površina, u Industrijskom parku u Novoj Gradiški gradila bi se tvornica biodizela. Ukoliko im to ne uspije u Novoj Gradiški, Kanađani najavljuju kako su spremni sreću potražiti u susjednoj Srbiji.
Opet se odustaje od zacrtanih strategija
“Zatvaranje tvornice biodizela u Vukovaru posljedica je odustajanja od zacrtanih strategija kao što je poticanje proizvodnje biogoriva. Proizvođač je odustao zbog zakonske regulative, kupci nisu bili stimulirani da kupuju taj proizvod. 30 ljudi bez posla. Tvornica se zatvara zbog nedostatka vizije i nedovoljno jasne strategije“, kaže vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji od Vlade očekuje da počne učinkovito provoditi odgovarajuće zakonske propise koji će regulirati dovoljnu potrošnju lokalnog biogoriva sukladno važećoj Europskoj direktivi o obnovljivoj energiji.
A ne, kao do sada, da se nešto donese kao strateška orijentacija, a onda se od toga preko noći odustane. Sličnih stvari u hrvatskom agraru nije nedostajalo i ranijih godina. Treba se samo sjetiti pompozno najavljenog programa poticanja sadnje novih nasada vinograda ili zagovaranja masovnog podizanja farmi koje se sada prodaju budzašto, a njihovi vlasnici muku muče kako osigurati minimalnu životnu egzistenciju. Tu je negdje i priča o zatvaranju tvornice biodizela u Vukovaru koji je bio perspektivan posao, pa više nije, pa će najvjerojatnije za koju godinu opet biti i ajd ti Bože znaj u šta u ovoj državi uložiti, a da si siguran da za koju godinu to nećeš zatvarati jer državne strukture jednostavno nisu u stanju osmisliti koncept koji će držati vodu dulje vrijeme nego je dobar dio toga prepušten stihiji pa tko preživi, pričat će.
