Kad je 2014. godine krenuo u Njemačku, Goran Petrović iz Tisovca imao je vrlo jasnu motivaciju: pronaći stabilan posao i osigurati obitelji sigurniju svakodnevicu. U vrijeme kada je odlazak bio čest izbor, a društvena atmosfera nije ulijevala previše optimizma, činilo se da je to razumna odluka. Ipak, nakon deset godina rada i života u Njemačkoj odlučio se vratiti kući.
„Atmosfera je tada bila takva – mnogi su odlazili, posao se ovdje teško pronalazio i jednostavno smo zaključili da je vrijeme da pokušamo negdje drugdje“, prisjeća se. Ističe, međutim, da nije svačiji put isti niti je uspjeh zajamčen. „Ovo je moja priča i moja situacija. Znam puno slučajeva gdje su ljudi otišli, ali se nakon nekoliko mjeseci vratili jer možda nisu imali potporu kao što sam imao ja. Ali isto tako i one koji su se odlično snašli i ne planiraju se vratiti.”
U praktičnom smislu, Njemačka je ispunila očekivanja: sustav je bio uređen, posao siguran, a plaća pristojna. „Plaća i financije nisu bile problem, ali sve ostalo je drugačije. Okružen si ljudima, a zapravo si sam.“
S odmakom od deset godina, kaže, jasnije vidi što je ostavio. „Nije to bio dobar razlog da ostaviš sve ovo zbog plaće. Ostavljaš obitelj, prijatelje… Nedostaješ na vjenčanjima, krštenjima, proslavama. Toliko toga propustiš jer imaš izgovor da moraš raditi. Nedostaju ti i one sitnice koje u svakodnevici ni ne primijetiš. Imali smo i tamo dobar krug ljudi, ali fali ovaj naš način života.“
Ideja o povratku uvijek je postojala. „U početku smo govorili da ćemo se vratiti u mirovini, ali kako su godine prolazile, situacija u Hrvatskoj postajala je sve bolja. Kroz razgovore s prijateljima i obitelji, mojim kumom koji je rekao da ovdje stvarno treba dobrih majstora i predložio da se vratim i otvorim nešto svoje, polako se rađala odluka. Sve što imaš, nema smisla ako nisi sa svojima i ako nisi sretan.“ – dodaje.
U Tisovac se vratio s jasnim planom i bez straha. Pokrenuo je tvrtku Elektroinstalacije Petrović, a njegov pristup radu je jednostavan: kvalitetno obavljen posao i korektan odnos s ljudima. „Izazovno je, ali nisam imao velika očekivanja pa nije bilo ni mjesta za razočarenje. Ako očekuješ da se preko noći dogodi nešto veliko, strah od neuspjeha je veći. Moj plan je doslovno bio ići ljudima po selima popravljati svjetla i prekidače u kokošinjcima i na terasama“, kaže u šali. „Ali to se, srećom, nije ostvarilo. Kvaliteta je najvažnija. Trudim se posao odraditi dobro i ostvariti prijateljski odnos s klijentima. Ponekad bude i nerazumijevanja kada ne možeš odmah doći, ali to je dio posla. Uvijek je naglasak na tome da se posao obavi dobro i kvalitetno.“
Aktivan je u svojoj zajednici i podrška brojnim udrugama i događanjima. “Ja sam tu ako me netko treba i mogu pomoći. Ne volim se gurati u prve redove i treba istaknuti ljude koji sve to vode već godinama i vrijedno rade. Oni su ti koji daju najviše, a ja samo pomažem koliko mogu.” – kaže.
Najveća razlika u odnosu na Njemačku ne vidi se na papiru, nego u osjećaju koji ga svaki dan dočeka na kućnom pragu. “Kuća, mir i ono nešto moje. To mi je uvijek nedostajalo dok sam živio u Njemačkoj.”
Iako se često misli da je povratak znak neuspjeha, Goran vjeruje upravo suprotno. Povratak je izbor, jednako vrijedan kao i odlazak. “Svatko odlučuje o svom životu. Tek kada odeš možeš znati je li to bio dobar izbor. Kada odeš, počneš cijeniti ono što nisi znao dok si bio tu.”
