Kolega Vjeko Hudolin u novom broju Agrokluba objavio je članak o našem sugrađaninu dr. Radomiru Dumičiću, dugogodišnjem suradniku Radija Nova Gradiška. Prenosimo ga u cijelosti:
Ugledni novogradiški umirovljeni liječnik školske medicine, 78-godišnji Radomir Dumičić iz Nove Gradiške, unatoč godinama, vrlo je vitalan i čovjek pun energije, o čemu najbolje svjedoči sve ono čime se bavi s puno entuzijazma i ljubavi. Pjesnička duša, pisac, slikar, urednik radioemisije, veliki zaljubljenik u glazbu i film, kolekcionar, sportaš… Među raznolikim interesima, kaktusi su mu jedna od velikih ljubavi i strasti. Sa kaktusima se, kaže, druži od malih nogu – o tome smo više doznali u razgovoru koji smo vodili s tim zanesenjakom.
Kada ste se i kako zaljubili u te bodljikave ljepotane koji svoje vlasnike znaju nagraditi prekrasnim cvjetovima?
Moja pokojna baka Ana voljela je cvijeće, pa i kaktuse, koje sam kao dječak povremeno zalijevao i nesvjesno uživao u njihovim velikim bijelim ili roza cvjetovima. Bile su to vrste najčešćih i za uzgoj najjednostavnijih kaktusa “ježinaca”, vrlo karakterističnih po tome što im se veliki cvijet otvarao početkom noći, trajao cijele noći, a onda u toku dana, kod većine, cvijet “objesi” glavu i polako vene. Oni se obično zovu “kraljica noći“. I tako je to trajalo dok nisam pošao na studij medicine u Zagreb. I tu se razvila ona prava ljubav, strast i hobistički nagon. Supruga Vesna je zapravo otvorila Pandorinu kutiju. Možda je ponekad i požalila što me je prvi put odvela na prvi kat u Masarykovu ulicu kod jedne gospođe koja je prodavala kaktuse koje je nabavljala u Beču. Kada sam vidio tu neobičnu bodljikavu družinu različitih, do tada neviđenih oblika i cvjetova, iz mene je provalila lavina strasti za kaktusima. Svi balkoni, nadstrešnice, terasa i prozori u stanu bili su nam svojedovno načičkani tim “bodljikavcima”, iako ima mnogo vrsta, koje nemaju ni jedne bodlje i možete ih nositi u rukama bez straha od uboda. I ta ljubav i divljenje prema kaktusima traju do dana današnjeg.
Brigu o ogromnoj kolekciji preuzeo sin Gvozden
Što se tiče moje kolekcije ona se kretala između 300 i 400 vrsta kaktusa. Moram naglasiti da, iako se na prvi pogled radi o jedinstvenoj porodici kaktusa, svaka biljka ima neke specifičnosti i zahtjeve koje uzgajači i hobisti moraju poštivati ako ih misle održati na životu ili uživati u jedinstvenoj ljepoti njihovih cvjetova. U mojoj kolekciji su se nalazile biljke sa mnogih geografskih širina i dužina – od Meksika i Argentine do Južne Afrike i Australije. Mi hobisti često izmjenjujemo te osebujne biljke pa za svoje kolekcije nabavimo i one vrste koje se ne mogu kupiti u cvjećarnicama, čak ni u onim specijaliziranim za kaktuse.
Veliku ljubav prema kaktusima naslijedio je Vaš sin Gvozden koji sada ima poveliku kolekciju?
Moram naglasiti da je najveća radost za roditelja kada dijete zavoli njegov hobi, jer je to garancija da će se zbirka održati, naravno i proširiti. Uistinu sam sretan jer naš stariji sin Gvozden, inače doktor znanosti zaposlen u Zavodu za biljke Instituta za jadranske kulture u Splitu, također je veliki zaljubljenik u kaktuse. Svi kaktusi koji su godinama bili kod nas zgurani u stanu, zimi u podrumu, po prozorima, sobama, sada slobodno dišu u njegovom stakleniku u koji po cijeli dan dolazi sunce što je za mnoge kaktuse pravi “raj”. Kolika je sada točno njegova kolekcija bilo bi mi teško reći, ali mislim da je najmanje ista kakva je bila i kod mene ili veća. On stalno nabavlja nove vrste i popunjava kolekciju. Povezan je sa nekim proizvođačima kaktusa i sukulenata kojima je to hobi ili izvor prihoda, a među njima je najpoznatija obitelj Bešlić iz Petrinje, jedna od većih uzgajivača kaktusa u ovom dijelu Balkana.
Smatra se da ima oko sedam tisuća različitih vrsta kaktusa
Koja je postojbina kaktusa, gdje su njihova najveća prirodna staništa?
Svijet kaktusa pripada Novom svijetu – Sjevernoj i Južnoj Americi. Naravno da svaka vrsta ima i svoje stanište, pa se u prirodi ne mogu naći svi kaktusi na jednom mjestu, već vrste karakteristične upravo za to područje. Svaka vrsta ima svoje specifične uvjete za razvoj i razmnožavanje. Oni koji vole filmove “kaubojce” često u kadru vide velike Saguaro kaktuse, čija su staništa najčešće u Sjevernoj Americi. Druge vrste kao Notocactus magnificus rastu u suhim područjima Južne Amerike – Peru, Argentina, Urugvaj…
Imate li nekakve podatke o broju vrsta, podvrsta i rodova kaktusa? Koja je njihova osnovna podjela?
Što se tiče vrsta i broja kaktusa u različitim izvorima navedeni su različiti podaci. Smatra se da ima oko sedam tisuća različitih vrsta kaktusa. O podvrstama i drugim kategorijama teško je govoriti. Primjerice jedan autor navodi da ima 176 poznatih rodova sa preko 2200 vrsta. Što se tiče podjele tu je dosta kaotično stanje, jer mnogi proučavatelji prebacuju jednu porodicu u druge, pa za isti kaktus postoji i po desetak i više različitih sinonima. To naravno pravi zbrku među ljubiteljima, ali i uzgajačima. Pišući enciklopediju o kaktusima nalazio sam jednu te istu biljku pod različitim imenima, što me često dovodilo u nedoumicu kako je “krstiti”. Najviše sam koristio podatke iz knjige “Kakteen von A bis Z” Waltera Haagea, jednog od najvećih autoriteta na ovom području.
Radomir Dumičić: Bolje zaboraviti zaliti kaktus nego ga previše zalijevati
O uspješnom uzgoju kaktusa treba dosta znati, pa Vas za ovu priliku molim da nam istaknete neke osnovne karakteristike uzgoja i njegovanja kaktusa?
Kako sam rekao, prirodno stanište kaktusa nije Europa već Sjeverna i Južna Amerika. Dakle, kaktusi u našim prilikama žive u nenormalnim, neprirodnim uvjetima, koje bar donekle moramo prilagoditi njihovim prirodnim staništima. Pojedine vrste žive u pustinjama gdje godinama ne padne ni kapi kiše, a biljke žive, cvjetaju i razmnožavaju se zahvaljujući sposobnosti da po noći maksimalno apsorbiraju i koriste vlažnost zraka. Zanimljiva je i jedinstvena spoznaja da biljka koja nema lišća, a koje ima veliku ulogu u životu drugih živih bića, uspješno raste, cvjeta i razmnožava se. Priroda je tu napravila pravo čudo. Ako listate knjige koje obrađuju kaktuse vidjet ćete zapanjujuću činjenicu da kaktusi uspješno rastu gotovo u samom kamenu. To upućuje da tim biljkama ne treba mnogo za uspješan život. Dapače, poznato je da pretjerano dobri uvjeti pospješuju rast biljke, ali u tom slučaju izostane cvjetanje, a time i sjeme.
Osnovno pravilo je da kaktusima u našim uvjetima uzgoja treba osigurati suho i hladno prezimljavanje, najbolje u svjetlom podrumu. Druga pretpostavka je da ih preko zime ne treba zalijevati ni dohranjivati. Prije unošenja u zimovalište, treba ih malo sasušiti, unijeti i do proljeća držati suhe, bez vode. Time ste osigurali da vas, kada ih iznesete, daruju obiljem cvjetova.
Ima i vrsta kaktusa (Melocactusi) kod kojih temperatura ni zimi ne smije pasti ispod plus 14 stupnjeva. Dakle, za uspješan uzgoj treba poznavati životni ciklus svake vrste kaktusa.
Neobično je važno iznošenje iz podruma u proljeće. Kaktuse u prvim danima moramo zaštititi od direktnog jakog sunca da ne dobiju opekotine i tako izgube ljepotu tijela. Najbolje ih je iznijeti za oblačna vremena, a ako je sunčano onda ih iza jutarnjeg slabijeg sunca prekriti neprozirnim mrežama ili naprosto staviti novinski papir iznad njih. Posebno je važno vrijeme kada ih početi zalijevati. U početku im je dovoljno prskanje tijela prskalicom. Kada počinje rasti onda se može početi dodavati i voda u zemlju, ali umjereno da ne dođe do truljenja korijena. Poznato je da kaktusi vole “suhe noge”. Tek kada počnu intenzivno rasti onda ih treba zalijevati. Što se tiče vlažnosti zemlje postoji uzrečica koja kaže da je bolje zaboraviti zaliti kaktus nego ga previše zalijevati. Uostalom, većina njih žive u suhim predjelima.
Kada kaktusi počinju cvjetati mogu se jednom do dva puta mjesečno prihraniti posebnim gnojivom za kaktuse. Ne smije se zaboraviti da većina kaktusa za vrijeme jake vrućine u srpnju i kolovozu prestaju rasti, pa zalijevanje treba smanjiti na minimum i rijetko. Odnosno treba ih samo osvježavati vodom. Na kraju preporuča se da se zalijevaju tako da se potope u posudu sa vodom i drže dok se ne ovlaže i vrate na mjesto. Ako su imali podloške, višak vode iz njih treba izliti. Evo i jednog praktičnog savjeta u vezi zalijevanja: zabodite čačkalicu u zemlju pored kaktusa… ako je suha vrijeme je da zalijete biljku, ako se oko čačkalice još uhvatila zemlja znači ima još vlage i ne zalijevajte.
Enciklopedija sadrži 25 knjiga s oko 21.250 stranica sa slikama
Vi ste u neku ruku fanatik kada je riječ o kaktusima. Pišete svojevrsnu enciklopediju o kaktusima, velik je to projekt, čini se, jedinstven u Hrvatskoj?
Ranije sam napomenuo da je veliki zaljubljenik u kaktuse i moj stariji sin Gvozden, pa sam mu, uz Božju pomoć, odlučio pripremiti i ostaviti Enciklopediju kaktusa koja će mu omogućiti identifikaciju novih nepoznatih vrsta o kojima ništa ili malo zna. Služeći se postojećom literaturom napunio sam 25 knjiga sa oko 21.250 stranica sa slikama tih bodljikavih ljepotana, uz još 19 knjiga za mene najzanimljivijim primjercima, dakle sveukupno 44 toma na oko 37.500 stranica. Sada me čeka još veći posao – o svakoj vrsti napisati najosnovnije podatke. Ne mnogo, 10 do 20 rečenica, ustvari njihovu biografiju. Trebalo mi je oko četiri godine, u prosjeku 20 sati dnevno da to privedem kraju, a koliko vremena treba da im napišem i biografiju to samo Gospod zna.
Novogradiščani Vas poznaju kao cijenjenog liječnika (o tomu najmanje govorimo u ovom tekstu), ali i po još nekoliko hobija, odnosno strasti, u kojima dajete cijeloga sebe!
Moram reći da sam malo prekardašio sa hobijima ili interesima i da ne stignem zadovoljiti sve potrebe koje sam si svjesno ili nesvjesno natovario na leđa. Dakle, uz kaktuse, velika mi je strast glazba. Na Radiju Nova Gradiška od 1990. godine vodim evergrinsku glazbeno-govornu emisiju “Sjećanja” (srijedom od 20:30 do 22:00 sata) koja se putem interneta sluša po cijelom svijetu. Do sada sam uredio i vodio 1205 emisija, a danas je 25. aolovoza 2019. godine. Pišem glazbene knjige, glazbene vremeplove dan po dan – do sada šest tomova, napisao knjigu Oscara od 1928. godine, knjigu Grammya od 1958, a napisao sam i nekoliko knjiga “Top ljestvice popularne glazbe”, o filmskoj glazbi, poluautobiografski roman, 44 zbirke poezije (sveukupno oko 5000 pjesama), od čega je pet zbirki publicirano. Pisao sam feljtone za gradske novine, napisao ne mali broj aforizama i još ponešto. Rekreativno se bavim sportom, dva puta tjedno igram nogomet, vozim bicikl desetak kilometara dnevno, uživam u svom oldtimeru – Peugeotu 404D iz 1971. godine, slikam u tehnici suhog pastela i portrete u olovci i tu ću se zaustaviti da se ne stekne dojam da sam neskroman. Slikanjem i pisanjem pjesama bavi se i supruga Vesna, koja mi je velika potpora u životu. Ona je, zapravo, “kriva” što sam postao neizlječivi ovisnik o kaktusima.
E da, vratimo se još malo tim mojim bodljikavim ljubimcima. Povremeno im pustim glazbu, osjećam kako bolje napreduju. Ne dirajte ih previše. Kada požele vašu pozornost to će napraviti poklanjajući Vam prekrasne cvjetove.
Foto: Vjeko Hudolin, Gvozden Dumičić
