Dvojica iskusnih bajkera iz Nove Gradiške, Mario Ševčik i Ivan Mravinac, članovi Moto kluba Nova Gradiška, nalaze se na završnici svoje iznimno zahtjevne moto avanture, tijekom koje su prešli više od 4360 kilometara kroz Tursku i dijelove Kavkaza, susreli se s nevjerojatnim krajolicima, ali i s brojnim izazovima.
Vrhunac njihova putovanja svakako je prolazak cestom D915, koju mnogi smatraju najopasnijom cestom na svijetu. Ova makadamska cesta vodi kroz Mračni kanjon (Karanlık Kanyon) rijeke Eufrat, prema planinskim predjelima istočne Turske. Uska, bez zaštitnih ograda, s brojnim serpentinama i dubokim provalijama odmah uz kotače, D915 predstavlja pravi test za svakog vozača – no Mario i Ivan uspješno su je savladali.
Tijekom putovanja posjetili su brojne povijesne i prirodne lokacije: planinu Nemrut, poznatu po gigantskim kamenim glavama iz helenističkog doba, planine Kavkaza, ali i jedno od najneobičnijih prirodnih čuda Turske – jezero Tuz.
Nemrut – planina bogova
Nemrut Dağı, ili planina Nemrut, smještena je u jugoistočnoj Turskoj, u pokrajini Adıyaman, i uzdiže se na visinu od preko 2100 metara nadmorske visine. Posebna je zbog svoje monumentalne arheološke baštine – na njenom vrhu nalazi se grobnica kralja Antioha I. iz Komagenskog kraljevstva, okružena gigantskim kamenim glavama i kipovima starih božanstava.
Komagensko kraljevstvo bilo je mali, ali moćan helenistički entitet koji je u 1. stoljeću prije Krista služio kao most između Istoka i Zapada – spoj grčke i perzijske kulture. Kralj Antioh I. naredio je izgradnju ovog veličanstvenog grobnog kompleksa kako bi ostavio trag vlastite božanske prirode.
Na vrhu Nemruta nalaze se kamene statue visoke do 9 metara, predstavljajući božanstva poput Apolona, Zeusa, Herkula, te same kraljeve. Statute su danas većinom oborene i razasute, ali još uvijek čine jedan od najspektakularnijih arheoloških prizora Turske.
Posebna čar planine Nemrut je izlazak i zalazak sunca, kada sunčeva svjetlost obasjava kamenje u zlatnim i crvenkastim tonovima – prizor koji bajkeri iz Nove Gradiške nisu željeli propustiti.
Jezero Tuz – slani biser Turske
Tuz Gölü, što u prijevodu znači „Slano jezero“, drugo je po veličini jezero u Turskoj, smješteno u središnjem dijelu zemlje, oko 150 km jugoistočno od Ankare. Ovo plitko i izuzetno slano jezero poznato je po svom bijelom, gotovo nestvarnom pejzažu koji nastaje kada voda ispari i ostavi debeli sloj kristalne soli. Ljeti se površina jezera gotovo potpuno osuši, ostavljajući ravnu bijelu površinu po kojoj je moguće hodati kilometrima.
Zbog visokog saliniteta (gotovo tri puta većeg od mora), Tuz jezero je dom jedinstvenim mikroorganizmima, a važno je i stanište za tisuće ružičastih plamenaca (flaminga) koji ovdje dolaze gnijezditi. Mario i Ivan su imali priliku voziti uz njegove obale i doživjeti kontrast između beskrajnog bijelog prostranstva i beskrajne turske horizontale – prizor koji ostavlja bez daha.
Tijekom putovanja približili su se i sirijskoj granici, no zbog sigurnosnih razloga nisu uspjeli ući u područje Alepa. Vremenski uvjeti su se izmjenjivali – od sunčanih dana do kiše i guste magle, što je dodatno otežavalo vožnju, osobito na zahtjevnim dionicama kao što je cesta D915.
S preko 4360 kilometara iza sebe, trenutno se nalaze na putu povratka kući. Njihova avantura nije samo dokaz fizičke izdržljivosti, nego i strasti prema motociklizmu, istraživanju i poštovanju prema prirodi i kulturi zemalja koje su obišli.
Moto klub Nova Gradiška s ponosom prati njihovu ekspediciju i sigurni smo da će njihova priča biti inspiracija mnogima – kako motociklistima, tako i svima koji sanjaju o velikoj pustolovini.
U nastavku pogledajte foto i video galeriju s putovanja.
