Kako bi razjasnili situaciju koja je nastala u novogradiškoj Gimnaziji zbog postupka profesora Latinskog jezika Danijela Bedeničića koji je u 2.c razredu pred učenicima zaključio jedne ocjene, da bi za dva sata tražio administratora e- dnevnika da ih obriše, pa je bez učenika zaključio neke druge ocjene, razgovarali smo s ravnateljicom Gimnazije Nova Gradiška profesoricom Ljiljanom Ptačnik, koja nam je izjavila sljedeće.
– Po završetku nastavne godine, znamo da su i učenici, pa možda i nastavnici i izmoreni proteklom nastavnom godinom, da je riječ o nekim predmetima koji su možda teži, matematika, fizika, a svakako tu je i latinski. Latinski je predmet nastavni u programu Opće gimnazije i kao takav jednakopravan predmet svim ostalim predmetima, dok god govorimo o obaveznim predmetima programima Opće Gimnazije onda govorimo o ocjenama od jedan do pet. Naravno, to je strani jezik, to je mrtvi jezik i vjerujem da je nekim učenicima to težak jezik i znam da ga je teško učiti. Naravno, ja nisam stručnjak za latinski jezik i mogu govoriti samo o hrvatskom jeziku.
Da, imamo povremeno problema s latinskim jezikom, ali u isto vrijeme, tih problema je bilo i proteklih godina, ali moram istaknuti da je škola imala nekoliko pedagoških nadzora upravo zbog latinskog jezika, ja mogu komentirati unazad dvije godine, ali mogu se i osvrnuti na razdoblje prije toga koje mi je bivša ravnateljica prenijela – u svim tim nadzorima koji su bili, nikada nije nađena niti jedna nezakonitosti niti nepravilnost. Bili su prosvjetni nadzornici iz Osijeka, iz Zagreba, iz Rijeke i pedagoški nalaz tih inspekcija apsolutno je bio čist kao suza nije nađen niti jedan propust.
Moram isto tako reći da je riječ o čovjeku koji voli svoj predmet, koji za latinski jezik živi i da u isto vrijeme koliko mi imali i nedovoljnih ocjena, učenici – kudikamo je zaključeno i onih učenika koji imaju odlične ocjene iz latinskog jezika a o njihovom značenju svjedoče da je iz naše škole na Državno natjecanje iz latinskog jezika pozivano 4 učenika. Kada to ističem onda to ističem, jer smo mala škola koja ima svega 360 učenika, u kojoj se samo dvije godine uči latinski jezik i kada iz jedne takve male škole bude pozvano troje ili četvero učenika na Državna natjecanja iz latinskog, onda doista je to izuzetan uspjeh.
Što se tiče nedovoljnih ocjena kojima je zaključeno, moram naglasiti da smo mi kao škola u dogovoru s predmetnim profesorom imali u protekloj školskoj godini pripravnika iz latinskoga jezika te organizirali dopunsku nastavu, potpuno besplatnu učenicima koji su imali poteškoća u svladavanju gradiva latinskog jezika.
Odaziv učenika prvih razreda je bio i više nego dobar, dok učenici drugih razreda nisu bili tako žurni u pohađanju dodatne nastave – instrukcija iz latinskog jezika. Moram reći da je nastava bila organizirana individualizirano, razred po razred i to kad je učenicima odgovaralo. I ono što svakako valja istaknuti da učenik koji smatra da mu je zaključena ocjena niža od njegova znanja, ima pravo, a Zakon to dopušta, odnosno Pravilnik o vođenju i praćenju učenikovih postignuća – Zakon dopušta da podnese zahtjev za preispitivanje ocjene i to dva dana nakon završetka nastavne godine.
Nastavničko vijeće daje suglasnost zato, organizira se povjerenstvo i za učenika je škola dužna osigurati u daljnja dva dana polaganje toga ispita, odnosno predmeta iz kojeg se preispituje ocjena.
Mi smo imali nekoliko takvih zahtjeva ove godine, ni jedan zahtjev nije došao da se preispita ocjena iz Latinskog jezika.
Čak je jednom učeniku, ponuđeno, zapravo savjetovano podnesi taj zahtjev za preispitivanjem ocjene, na što je učenik odgovorio:”Pa što ću kad ništa ne znam.”
Mi naravno kao škola, ja kao ravnatelj prije svega sam tu zbog učenika i na prvom mi je mjestu štiti interese učenika, jer bez učenika, naravno nema niti nastavnika. Ja iskreno vjerujem učinjen bilo kakav propust institucije će odraditi svoj dio posla, a učenike otvoreno molim neka dođu, neka slobodno kažu što imaju reći meni osobno neka se obrate i vjerujem da će se ovaj nemili slučaj – ne zataškati, ja vjerujem u pravnu državu i vjerujem da će institucije za ovaj slučaj donijeti svoje rješenje, odnosno sud.
Novogradiška Gimnazija, po mnogo čemu je prva, najstarija, ali i najelitnija gradska obrazovna institucija, svjesna značaja tradicije, ponosna na svoju prošlost i sadašnjost. Njegujući i promičući prosvjetne, kulturne, humanističke i etičke vrijednosti, Gimnazija već skoro čitavo stoljeće predstavlja duhovno izvorište novogradiškog kraja. Iz nje su u svijet krenuli brojni uspješni znanstvenici, umjetnici, kulturno politički djelatnici, stručnjaci koji su vlastitim radom i znanjem zadužili ne samo naš kraj, nego i cijelu Hrvatsku. Ona je kroničar vremena i povijest s kojom se svi možemo ponositi. Greške se događaju, reći ćete, ali ne na djeci poručit će roditelji, ne pitajući se jesu li možda i djeca svojim postupcima izazvala ovaj nemili događaj u našoj novogradiškoj Gimnaziji.
Profesori?! I oni dijelom, nenamjerno ili namjerno, tko smo mi da sudimo, zato kao što je ravnateljica Ljiljana Ptačnik dobro rekla postoje institucije i nadzori koji će o o tome donijeti posljednju riječ.
I za kraj prenosimo jedan od više komentara koje dobivamo u inbox od učenika, pa sami izvucite zaključke tko je problem?
“Gledamo ove komentare na prof. Bedeničića i komentiramo s prijateljima kako nas je sve strah javno izaći s lošim pričama (zato i koristimo ovaj način preko poruka, jer svi želimo ostati anonimni). Osobno, odličan sam učenik, no profesor je uvijek imao svoje kriterije i držao ih se, ali ako je on taj dan loše volje možete se postaviti na trepavice, on će tjerati inat. Nažalost, on nije jedini u gimnaziji u kojem je problem, on je barem dobar predavač. Trebali bi malo istražiti sve njih, kakva je to gimnazijska profesorica koja tvrdi ‘ako je dva na kvadrat četiri, onda je tri na kvadrat šest’ ili profesorica koja vas ne cijeni niti kao učenika i sarkastičnim komentarima vas spušta pred cijelim razredom. Malo se previše uzdižu za školu u kojoj rade takve osobe.”
