Voli svoj posao, radi ga stručno i sa zadovoljstvom i vratila se u svoj rodni kraj, tri su činjenice koje ukratko opisuju mladu liječnicu dr. Barbaru Konjević Došen, specijalisticu otorinolarinologije zaposlenu u novogradiškoj bolnici. Rado je prihvatila poziv za sudjelovanje u emisiji iz zdravstva “Pola ure zdravsvene kulture” koja se već dugi niz godina emitira u programu Radija Nova Gradiška, a osim stručnog dijela emisije, iskoristili smo prigodu i upitali ovu svestranu mladu liječnicu kako je, zapravo, sve krenulo:
– Oduvijek mi je bila želja baviti se medicinom. Već na fakultetu sam nekako preferirala kirurgiju, međutim za vrijeme održavanja kolegija iz otorinolaringologije odlučila sam da je definitivno to moja specijalizacija. Pomislila sam, ako je mogu dobiti, zašto ne bih to radila. I nisam se prevarila, specijalizacija je to koja je itekako zanimljiva, nudi niz mogućnosti i prilika za usavršavanje, a prije svega možete pomoći pacijentu.
Uz kolegicu Ivanović, radim kao otorinolaringolog u Općoj bolnici Nova Gradiška. Uz redovite ambulantne poslove, radim i kirurške zahvate, operacije treće mandule, tzv. adenotomije, tonzilektomije, operacije septuma, manje operacije od limfnih čvorova, cista… Tu su i operacije estetskog tipa, poput odstojećih uški kod djece, ali i odraslih osoba. To su operacije koje ja kao početnik, nakon što sam se vratila sa specijalizacije, trenutno radim. S vremenom, vjerujem da će se širiti paleta operacija, čekamo određenu opremu, pa ćemo puno više toga i raditi. Sjećam li se prve operacije?!
To je bila tonzilektomija, prva operacija koju specijalizant mora obaviti. Bio je stariji pacijent, operacija je bila uspješna, ali se na kraju ispostavilo da je čovjek imao limfom tako da mi nije ostala u najljepšem sjećanju.
Drago mi je da žena kirurga u Hrvatskoj ima sve više. Žene kirurzi su izuzetno sposobne, pedantne, mislim da su predanije pacijentima, međutim mislim da još uvijek kod nas vlada mišljenje da ženama nije mjesto u kirurgiji što nikako nije dobro.
Drago mi je da sam počela raditi u novogradiškoj bolnici, prednost male bolnice je da znate svoje pacijente pa je i sama patologija već znana. Puno je bolja i mogućnost suradnje s kolegama, a mana je što za vrijeme specijalizacije morate biti puno predaniji, u smislu puno većeg boravka u sali, na operacijama, puno toga se očekuje od vas kao specijalizanta, a opet, sve to, na neki način ostvarite u maloj bolnici.
“Nosim” li posao kući?! Nosim, i to posebice nakon operacija. Sigurna sam u to što radim i uglavnom sve operacije prođu dobro, međutim, imam previše savjesti tako da su mi stalno u mislima djeca koja ostanu u bolnici. Često puta ih znam i obići poslijepodne, ali uglavnom posao nastojim odijeliti od privatnog života. Uglavnom, volim ono što radim, ljubav prema medicini je krenula još iz gimnazijskih dana. Tijekom studija sam upoznala sjajne kolege s kojima sam ostala u kontaktu, prijateljstva se nastavljaju i ovdje, a najljepši je osjećaj kada znaš da si pomogao čovjeku. S pacijentima, uglavnom, imam dobru komunikaciju i suradnju i najčešće iz moje ambulante oni odlaze s osmijehom – kaže dr. Barbara Konjević Došen.
