Upravo stoga, najveća vrijednost projekta Udruge gluhih i nagluhih, koji je, upravo u tijeku, svakako je činjenica da nam je grad bogatiji za desetak europskih nacija. Toliko sličnih, a opet toliko različitih, što je ponovno dokaz sjajne svjetske ” mišancije”, kako bi rekli Dalmatinci. Jer, vjerovali ili ne, čitav prostor Europe, malen u odnosu na ostatak svijeta, kroz svoju je povijest, na ovaj ili onaj način, trgovinom, ratovima, svjetskim putnicima, oduvijek dolazio u vezu, od kojih su mnoge, sačuvane i danas. Bilo kroz nacionalnu gastronomiju, bilo kroz glazbene utjecaje, bilo kroz folklor. Sličnost među različitostima, ali i različitost u sličnostima, tema je večerašnje ( utorak, 6.studenoga ) neformalne radionice koju će provesti sudionici projekta, predstavnici 10 europskih zemalja pod službenim nazivom INTERKULTURNA VEČER.
Prilika je to da se svi zajedno upoznaju sa svim onim posebnostima koje čine jednu zemlju i njenu naciju, uživaju u različitim kuhinjama, piju nepoznata i egzotična pića, a potom, zajednički uživaju u pjesmi, jer, glazba je i dalje, čak i kada ne razumijete o čemu konkretno govori, jedini univerzalni jezik.
Mladi Bugari, Armenci, Albanci, Gruzijci, Talijani, Moldavci, Rumunji, Turci, Ukrajinci i naravno domaćini, Hrvati predstavit će zemlje iz kojih dolaze na uistinu poseban način, treningu dati neku novu dimenziju, a iz našeg grada otići bogatiji za jedno neizmjerno i neprocjenjivo iskustvo.
Obzirom kako neće svi imati priliku zalutati na europsku večer i zaviriti iza zavjese, slijedi nekoliko osnovnih gastronomskih naputaka, koji bi vam mogli zatrebati, zalutate li jednom u životu u neku od spomenutih zemalja, ( što obzirom na skorašnju otvorenost granica i europsku orijentaciju Hrvatske i nije tako nemoguće).
Krenimo redom, u ovom slučaju abecednim.
Albanci uživaju u čuvenom konjaku zvanom po nacionalnom junaku Skenderbegu, kada je riječ o bezalkoholnim pićima piju nešto što se zove REHANI i radi se od soka od grožđa. Glavno jelo je TAVE KOSI, janjetina sa sosom od jogurta. Kada je riječ o pićima, Bugari piju nešto što se zove MALKA i GOLJAMA, odnosno aromatična rakija. Aperitiv je nezamisliv bez meze, bilo kakve vrste, a najčešće šopske salate. Svi oni koji su se gostili kod Bugara, pričaju kako takvu gostoljubivost ne možete ni zamisliti. Talijanska gastronomija je odavno internacionalna, uz napolitanske pjesme koje pjevaju svi koji se zateknu oko stola, na meniju je najčešće tjestenina na sto načina i kvalitetno vino, koje Talijani smatraju božanskim pićem .
Rumunji i nisu neki teški alkoholičari i najrađe piju, pazite sad SOCATU, odnosno sok od bazge. Uz to se služi MAMALIGA, odnosno palenta u sto varijacija. Ukrajinci obožavaju BORŠČ, gustu, krepku juhu koja, kažu svi koji su je probali, liječi i diže iz mrtvih. Također njihova varijanta votke, odnosno HORILKE trenutno je najkvalitetnije piće te vrste u svijetu. O Turcima i njihovoj kuhinji, Hrvati, htjeli ne htjeli, u posljednje vrijeme znaju više nego ih zanima. Ipak, utvrdimo gradivo. Ljetno piće, koje najbolje rješava vrućine i sparine je AYRAN, blago posoljeni, hladnom vodom razrijeđeni jogurt. Iako im vjera brani alkohol, Turci ne bježe od nacionalne rakije zvane RAKI, koja se sastoji, najvećim dijelom od anisa, a razrjeđuje vodom, zbog čega piće dobiva mutno-bijelu boju ( zvuči poznato, zahvaljujući bezbrojnim sapunicama?!) Iako je kava automatski sinonim za Tursku, ukoliko je probate, mogli bi ostati razočarani. Turska kava nije jaka, ali je neobično gusta, te se mora piti u malim gutljajima. Omiljeno tursko nacionalno jelo je KOFCE, vrsta naših ćufti, te različite DOLME, kao prilog, što je, zapravo punjeno povrće .
Zanimljivo je i kako i Bugari i Turci i Armenci i Moldavci i Gruzijci, a naravno i mi, imamo vlastite varijante sarme, i svi tvrdimo kako je, upravo naša nacija, zaslužna za prvu, ikada spremljenu varijantu tog jela.
Prema onoj čuvenoj “kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin” interkulturna večer bit će prilika svim sudionicima za testiranje vlastitog nepca, ali i bon-tona, jer, kažu znalci,zemlja se najbolje može upoznati, upravo preko kuhinje.
Nije, stoga slučajno da i svaki oblik ljubavi ide kroz želudac.
O tome su, na najbolji način mislili i organizatori, članovi Udruge gluhih i nagluhih, kada su osmišljavali projekt Najbolje prakse za uključiva društva. Uz neophodna znanja o socijalnoj i svakoj drugoj integraciji, eliminiranju pojmova poput marginalizacije i siromaštva, koja će sudionici steći narednih dana, ovakva druženja, za punim stolom, uz piće i pjesmu, na najbolji način ruše sve društvene predrasude i uče nas kako je bogatstvo, uistinu u različitosti.
Dobar tek Europo!
Autor: Simonida Tarbuk
