Radost djetinjstva, ali i djetinju radost osjetili su večeras ( petak, 7.lipnja ) svi gosti tradicionalne, završne svečanosti još jedne uspješne pedagoške godine Dječjeg vrtića Nova Gradiška. Bila je to i prava rođendanska svečanost ( neslužbena, ali i službena godišnjica ustanove ), ali i trenutak za ponos i nova priznanja. Jer, ove je godine omiljena priredba koju poznajemo pod nazivom “Što se u vrtiću radi” bila i prilika za svečanost podizanja eko zastave, iznimno vrijednog statusa kojim se novogradiški vrtić pridružio brojnim obrazovnim ustanovama diljem Hrvatske, ali i Europe koje žive u skladu sa “zelenom” filozofijom. Upravo je značaj ekološkog promišljanja i stila življenja naglasila i pedagoginja novogradiške Gimnazije, profesorica Ljiljana Vidmar, regionalna koordinatorica eko-škola, podsjetivši kako su ovim priznanjem i oni najmlađi održali lekciju nama starijima, pokazavši nam kako i na koji način valja čuvati svijet koji nas okružuje.
A, svijet je mjesto koje u naslijeđe ostavljamo upravo njima, još jednoj generaciji predškolaca koji su nas večaras nasmijali, raznježili, učinili ponosnima i pomalo, nostalgičnima, ali i pokazali kako je dar odgoja i obrazovanja neprocijenjiv. Svjesni su toga i djelatnici Dječjeg vrtića, oni koji taj dar poklanjaju svakodnevno, odgojiteljice koje su s njima, baš poput zamjenskih roditelja, tješile, učile, odgajale, ali i voljele. Jer, u vrtiću se odgaja rukama, umom i srcem, istaknula je, pozdravljajući prisutne ravnateljica Dječjeg vrtića Nova Gradiška, Vera Trobić, ponosna na kolektiv i sve svoje male polaznike. Iako se kaže kako je đačko doba ono najljepše, vrtićki dani su oni koje pamtimo zauvijek, podsjetila je i zamjenica gradonačelnika, Ljiljana Lukačević, zahvaljujući od srca svima onima koji žive i rade za dobro najmlađih.
A, upravo su ti najmlađi, polaznici starijih vrtićkih skupina i programa predškole vrtića “Radost” i “Maslačak” bili glavne zvijezde večeri. Nestrpljivi da pokažu što znaju, neodoljivo nespretni, pomalo stidljivi, ali i ponosni, pokazali su nam što se u vrtiću radi, kako se sklapaju i njeguju prijateljstva, uče prve riječi stranog jezika, mašta o budućim zanimanjima, ali i čuva tradicija i folklorna baština. Spremni za Europu, visoko razvijene ekološke svijesti, s pravim životnim navikama, ali i svjesni svoje regionalne pripadnosti, pokazali su kako ni školski dani, ni novi životni izazovi, zahvaljujući kvalitetnoj vrtićkoj pripremi, za njih neće predstavljati problem. Jer, kako rekoše i sami u jednoj pjesmici, djeca mogu sve. Poželimo im, stoga, sretno putovanje kroz život. I neka se, unatoč svim preprekama na putu, nikada ne zaborave radovati. A, vrtić će i njegove odgojiteljice i dalje biti tu, i otvorena srca čekati neke nove male, mudre glavice . Do nove svečanosti….
Autor: Simonida Tarbuk
