“Zar stvarno?”, prosto je pitanje koje će si postaviti svatko tko pročita ovaj članak i pogleda slike priložene uz njega. Zar stvarno postoje pojedinci kojima sve lijepo smeta i misle da su važni kad svoj bijes nepismeno, neprimjereno, ma degutantno ispišu na nečijem umjetničkom izražavanju?
Okaljali ste neprimjerenim natpisima dvorište ljetne pozornice, dobri ljudi štetu su sanirali, da bi ju vi opet napravili? Koji je smisao svega? Natjerati Grad da zatvori Ljetnu? Isprovocirati policiju da patrolira dvorištem iza “bolta” i trenira strogoću?
Koga pokušavate impresionirati i u čijim očima se uzdići, vi (namjerno pišem malim slovima, jer niste zaslužili bolje) osim u vlastitima?
Stavite se u situaciju da netko tako napiše, kaže, poruči, vama. Pobjesnili bi zar ne? Bjesni upravo i grad!
Kultno okupljalište koje su čuvale generacije “krasiti” isprva neprimjerenim, sada degutantnim natpisima za svaku je osudu.
Svoje nezadovoljstvo i nesreću pretočite na svojim zidovima, ne zidovima grada. Ali skupa je boja za vlastiti zid, zar ne? Treba posegnuti iz vlastitog džepa, da za to nemate svjedoči obični crni sprej kojim ste rukopisom nižerazrednog osnovnoškolca šarali po jednoj od najstarijih gradskih zgrada.
O vašoj maštovitosti i inteligenciji da ne pričamo, nije na nama da vas vrijeđamo, na tu razinu se intelektualci ne spuštaju, no vaši natpisi govore sve o vama. Niste poput onih koji su sanirali vašu prvotnu štetu mogli nešto bolje smisliti? Nešto bolje nacrtati? Niste za to sposobni, a sposobni ste eto tako šarkati, da se osjećate važnima?
Znate što, ma niste važni, postali ste omraženi.
no images were found
